Rodjeni Dolnjopuljanac uredski nadsavjetnik Klaus Čenar 19. decembra je navršio 60 ljet. Dugoljetnomu predsjedniku folklornoga ansambla Kolo-Slavuj, dugoljetnomu blagajniku Hrvatskoga štamparskoga društva, bivšemu seoskomu predstojniku političke općine Dolnje Pulje, predsjedniku farskoga savjeta fare Dolnja Pulja itd. željimo čestitati 60. rodjendan.
DOLNJA PULJA — Je tomu jur već od 25 ljet kada sam bio pozvan na 50. rodjendan dipl. inž. Ivice Karalla, ki je tada bio zastupnik u Gradišćanskom zemaljskom saboru a ujedno i funkcionar u Hrvatskom kulturnom društvu u Gradišću. Svetačnost je bila na rastoku kod Traudike u Trajštofu. Tada su bili pozvani, naravno, i dr. Ivan Džon Müller, predsjednik Hkd-a, i dr. Tome Kačić, isto siva eminencija u Hkd-u. Tome je držao kratak prigodni govor u čast slavljenika a je pri tom rekao uz ostalo „…sada i naši junaki, naši mladi jur nastaju 50!“ Isto bi sada kanio i mogao reći za Klausa Čenara, samo još za 10 ljet već.
„Pomisli najzad, kade su časi…“ jačimo u narodnoj jački. Svi tri zgora spomenuti su jur otišli, a današnjemu slavljeniku je isto jur deset ljet, da je slavio svoj 50. rodjendan. Moguće da je i onda bio med pozvanimi gosti kod Ivice odnosno Jivaca Karalla, koga je i on dobro poznao: Klaus Čenar, Školnikov iz Dolnje Pulje, koga danas u hrvatskoj sceni još uvijek u tajnom nazivaju „Mister Kolo-Slavuj“ i ki je ostavio neizbrisive trage i slijede pred svim i folklornoj sceni gradišćanskih Hrvatov. Ali ne samo to: angažirao se je i politički u Narodnoj stranki, bio je
- seoski predstojnik svojega rodnoga sela u općinskom savjetu veleopćine Frakanava-Dolnja Pulja,
- angažirao se je i se dalje angažira u crikveni posli, uz drugo ljeta dugo kao predsjednik farskoga savjeta u domaćem selu i član crikvenoga zbora, a ne na zadnje
- angažirao se je i se i nadalje angažira u Hrvatskom štamparskom društvu, u kom jur desetljeća dugo vrši funkciju blagajnika. To je zapravo vrlo moćna funkcija ali je i jako nezahvalan posao, jer blagajnik ima zapravo svenek tešku zadaću. Oduvijek je premalo pinez (tako je skoro svagdir i manjinski posli a kamo li u Hštd-u) a svenek ima tešku zadaću, da opominja i kritizira previsoke izdatke — u našem slučaju, naravno, Hrvatskih novin. A tim teža je ta zadaća, jer dobro zna kako se ionako špara na sve nuglje, se ionako se sve minimira na samo najpotribnije — a još uvijek je preusko, premalo i pregusto.
Klaus Čenar kao folkloraš: u tom pogledu je zapravo diboku brazdu zarizao u naš lapat muzike, plesa i hrvatskih narodnih običajev. Pod njegovim predsjedavanjem folklornomu ansamblu Kolo-Slavuju je počeo nanovič cvasti i procvasti folklor gradišćanskih Hrvatov, a je pred svim njegova zasluga, da se danas na pozornici more pokazati toliko toga, ča bi se vjerojatno bilo izgubilo, ne bi li bilo Kolo-Slavuja s njim na čelu (a naravno i s njegovom hižnom družicom Gizelom Čenar kao neumornom sabiračicom narodnoga kulturnoga dobra, odličnom jačkaricom a takaj i kao dugoljetnom peljačicom muzičkoga sastava Kolo-Slavuja). Za vrime peljačtva Klausa i Gizele je ov ansambl producirao i nosače zvuka a je izašla i knjiga o Kolo-Slavuju. To ča je preuzeo od Mirka Berlakovića, Milana Kornfeinda, Štefan Karalla i sestre mu Kriste Klaus dalje je peljao velikim angažmanom i oduševljenjem a dostkrat i žrtvovnošću. Ako pak pogleda najzad, more mirnom dušom i ponosno ustanoviti: „Obiljno sam posijao polje, žeo sam isto, a i danas, po toliko ljet još uvijek rodi i je plodnije i bogatije ovo polje nego ikada. (Gdo je bio nedavno na svetačni predstava Kolo-Slavuja prilikom 40. obljetnice utemeljenja u gradišćanskom Uzlopu ili u kazališću Odeon u Beču, mogao se je o tom sām uvjeriti i osvodočiti).
Klaus Čenar kao štampar:
Hrvatsko štamparsko društvo je peljao kroz mnoga burna ljeta, kada je najteža zadaća bila pozicija blagajnika — i nije sve poznato, koliko je i sām žrtvovao, dao, ili se zadužio, da bi na kraju ipak sve završilo na „pozitivnoj nuli“ i da društvo i nadalje financijski more postojati i opstati.
Klaus Čenar kao činovnik:
Na svojem poslu u Uredu za računovodstvo unutar Zemaljske vlade u Željeznu ga cijenu ne samo kao mirnoga nego pred svim i vrsnoga činovnika (ki je bojsek jur počeo računati misece kada bi stupio u mirovinu). Ako to znači, da će imati već vrimena za društvene posle, onde ga smu bolje zutra nego prikzutra poslati u mirovinu.
Klaus Čenar kao privatnik:
Toliko svega je još za učiniti, za obnoviti i novo otkriti, da je i za jubilara Klausa Čenara još puno mjesta na nezoranom polju, na zelenoj livadi i u njegovoj toliko ljubljenoj Gorici na brižuljku zvana Dolnje Pulje, kade si je stvorio i našao raj na zemlji i kade uživa lipe teple dane i večere — od protulića do kasne jeseni u svojoj hutici i izvan nje u predivnoj domaćoj okolici i prirodi.
U ufanju da će još dugo nastaviti svoj angažman u mnogi područji, pred svim i u hrvatski mu željimo da mu i nadalje dobro služi zdravlje, da mu pamet ostane i nadalje tako bistra i da mu tjelovna, duhovna i duševna snaga ne sfali. Živio!
(pt)