BEČ — Ponovimo: „Hrvate se... mora podsjetiti na to da je predsjednik ovdašnjega (bečanskoga) srpskoga društva Zora Nikola Stojanović svojim bečkim predavanjem ‚Srbi i Hrvati’ s pokličem: ‚Do istrage (Ausrottung) vaše ili naše!’ (1902.) tj. velikosrpskim genocidnim pozivom na istribljanje Hrvatov ki je još 10-ak puti objavljivan u srpski časopisi i brošura, izazvao dvodnevne jezične kravale u Zabrebu s oko 100 uhapšenih i osudjenih ljudi“ (Hrvatske novine od 6. 12. 2013). Na nimškom to zvuči ovako:
„Einen absoluten Tiefpunkt erreichte (die serbische) Agitation 1902 mit der Publikation des zuvor in Belgrad veröffentlichten Artikels ‚Srbi i Hrvati’ in der Zeitschrift Srbobran in Zagreb unter dem Titel ‚Do istrage vaše ili naše’ — Bis zu eurer oder unserer Ausrottung von Nikola Stojanović. In diesem Artikel wird direkt ein Ausrottungskampf der Serben gegen die Kroaten, denen jegliche ethnische und sprachliche Eigenständigkeit abgesprochen wird, propagiert“ (L. Auburger, Die kroatische Sprache und der Serbokroatismus, 1999; u medjuvrimenu je ova knjiga izašla i na hrvatskom). I ovako:
„Der bosnische Serbe und Jurastudent N. Stojanović veröffentlichte 1902 in Zagreb einen in Wien gehaltenen Vortrag ‚’Serben und Kroaten. Bis zu eurer oder unserer Ausrottung’. Die minderwertigen Kroaten seien weder Stamm noch Volk und hätten geschichtlich, kulturell und aktuell nichts zu bieten. Ihre einzige Chance bestünde darin, Teil des serbischen Volkes zu werden. Wegen der großen Unterschiede auf dem Weg der Evolution könne es jedoch nur zu einem Vernichtungskampf zwischen Serben und Kroaten kommen, in dem die Kroaten unterliegen würden“ (Elisabeth v. Erdmann-Pandžić, Daß wir in Bosnien zur Welt gehören, 1995).
Godine 1919. pisao je general S. Sarkotić, vodja hrvatske emigracije u Austriji, u seriji člankov (i brošuri) Jugoslawien o čemernoj budućnosti Kraljevine SHS, budući da ima jednoga ministra u svojoj vladi (to se je odnosilo na spomenutoga Stojanovića) ki je propagirao istribljenje Hrvatov; njegove prognoze su se ispunile 1941. ljeta.
Ponovimo opet: „Iz povijesnoga pregleda prof. Katje Sturm-Schnabl i u pogledu na bečku slavistiku se je moglo zaključiti …da je službena uprava Monarhije bila kriva puno tomu ča druge narodnosti nisu htile, a ne srpska nastojanja hegemonijom“. Ovde se more dodati da su kritično vrime razvitka jezične „khuenovštine“ (za vladavine bana Khuena-Héderváryja tj. 1883.-1903.) i Monarhija i srpstvo puhali u isti rog. I bečka i peštanska vlada, i Khuenovi Srbi (uz hrvatske kolaboratere) i obrenovićevska Srbija vodili su zajedničku prosrpsku jezičnu politiku.
(uredn.)