Za male jezike u industrijski zemlja, kot su na priliku ladinski u Južnom Tirolu, srp­ski u istočnoj Nimškoj, slovenski ili hrvat­ski u Austriji, se na političkoj razini mora sve poduzeti, da bi se relansirali i jačali.

 

Kad neki manjinski jezik skrsne, to nije prirodan proces. Njega je človika prouzrokovao, a zato je ta proces i r­e­ver­zibilan. Ako se za neki manjinski jezik ništ ne poduzima, će izumriti. Sta­vlja se pitanje, je li je to fer. Da mladina svenek rado prelazi na većinski jezik, je činjenica.

Uzrok za to je slab prestiž manjinskoga jezika. Ako postoji politička vo­lja, se to lako da preminiti. Mn­oge europ­ske države su potpisale Europ­sku čartu za manjinske jezike, čim se obavezuju na podupiranje manjinskoga jezika. Ako se ciljano započnu poduzimati mjere protiv umira­nja jezika, se manjinski jezik polako mo­re revitalizirati i poboljšati mu se more status.

 

Ako se na priliku manjinski jezik podučava u škola, ako se izdavaju riječniki i udžbeni­ki, ako se na manjinskom jeziku publicira štivo, se u idealnom slučaju more zaustaviti negativni trend. Za to igrati tamburicu, tancati i nositi li­pe nošnje, nije dost. Da jezik more preživiti, je potribna jezična politika države. Jezično­političke mjere ne ovisu o kulturni i manjinski društvi, ne­go o državi. Većina europskih držav ima dost pinez investirati u svoje manjine. To je is­tovrimeno impulz za ekonomi­ju. Školske knjige se moraju tiskati, negdo mora rječnik pi­sati, novine redigirati, emisije na radiju i televiziji sastavlja­ti. Mnogi ljudi moru živiti od toga. To opet znači, da ma­njinski jeziki nisu samo opterećenje za državni budžet, ne­go dobitak u nacionalnoeko­nomskom pogledu.

 

Manjina sama od sebe nije u stanju preživiti. Iako se poduzimaju mjere protiv umiranja ma­njinskih jezikov širom svita, nima­mo uzroka biti optimistični. Ufa­nje postoji samo on­da, kad se pod­upira dvoje­zičnost. Ali to ne tako, da se ve­ćin­ski i ma­njinski jezik podučavaju paralelno.

 

Dobro funkcionira to, kad se u prvi ljeti u osnovnoj školi podučava samo manjin­ski jezik i kultura i kad se stoprv po nekoliki ljeti polako po­čne podučavati većinski jezik. Samo ta model je konstruktivan. Onda se povećavaju izgledi za pozitivan razvitak manjinskoga jezika u budućnosti. Uz to je važno i to, da starja generacija mladjoj generaciji tradira jezik. A ča je još neophodno, da si ma­njina sama želji obdržati jezik. Sve drugo je irelevantno.

(Agnjica Schuster)

Kategorije