Petar Tyran

Je to bilo samo  slobodno po Williamu Shakespe­a­re-u „Much adoo about nothing“, dakle puno larme za ništ, ili je bila samo proba za daljnje postupanje uoči her­metičnoga zatvaranja središ­nje Europe (to je: EU unutar schengenskih granic i u me­djuvrimenu bez Ujedinjenoga kraljevstva)? U vazmeni čas smo čuli stra­šne visti sa slovensko-hrvat­skih­ graničnih prijelazov na zapadu, dakle blizu Italije i na glavnoj prometnici iz sje­vera Europe pre­ma jugu. Čim dalje je išlo pr­e­ma istoku, tim manje je bilo gužvov i zasto­jev a na granici na slovensko-madjarski ods. hrvatsko-ma­djarski prijelazi ih zapravo u­opće nije bilo.

Očigledno su Vazmi bili g­e­neralna proba za zatvara­nje granic, ili da bolje velimo rigorozne kontrole, kade svaku putovnicu skeniraju i kontro­liraju svaku osobu isto kao i svaka kola na temelju regis­tracije i da se to sve kontroli­ra u velikoj brzini u umriženoj i sigurnosnoj Europi os­talih 27 članic Europske uni­je. Pravoda su Vazmi poka­zali na granica unutar schen­genskoga prostora ali pred svim iz Schengena van kao i nutar u Schengen, da u dana­šnjem vrimenu već nije tako lako ljudem dati ure dugo če­kati na granici — kako je bio slučaj npr. još za vrime Jug­o­slavije ili Istočnoga bloka, ka­da smo stali ure dugo na gra­nici bez da smo se komu mo­gli potužiti. Ali se mora i re­ći, da je promet od toga časa znatno narasao i da su se lju­di naučili na slobodno putovanje unutar Europe i da tu kvalitetu i putovanja i života već ne kanu pustiti.

Ča su ovi Vazmi pokazali — zvana da je turski Erdoğan uspostavio novi sultanat i da je odlučan igrati opet glavnu i odlučujuću ulogu na raskrš­ću Azije i Europe i da ga u tom njegove pristaše i službeniki pred svim i unutar EU-zemalj velikom većinom pod­upiraju — suprotivno politi­čkim poukam i praksi u ovi zemlja kade živu iseljeni Tur­ki i Turkinje, znači pred svim i u Nimškoj i Austriji? Uvidili su i odgovorni političari u dotični zemlja, da ne mo­ru tako lako narediti carinarom i policiji da tako oštro i bes­kompromisno moru kontro­lirati granice i da se dostkrat i politička nevolja i bilateralna svadja odražava na granicu. Bez obzira na to da je to dičarija, to nanosi velike ško­de ne samo ljudem nego pred svim i gospodarstvu. I Italija živi od turizma a pred svim i Slovenija, još već Hrvatska. Ako ubuduće budu izostali ili se znatno smanjile brojke turistov, ako se gospodarski promet bude otežavao, ove zemlje ćedu dojti u velik škri­pac i nastat ćedu (još veći) teret za Europsku uniju. To ne more biti u ničijem inter­esu.

A ča pak djelati? Zamrznuti daljnje proširenje EU za Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Črnu Goru je krivi put. Ove zemlje triba čim prlje primiti u EU — i da bi se na nje moglo bolje uticati i se la­glje čuvale vanjske granice!

Kategorije