Subotu, 13. oktobra u KUGI u Velikom Borištofu su otvorili izložbu o gradišćanskom Hrvatu, Pavlu Žuliću, rodnom iz dolnjoaustrijskoga Cimofa (Hof, ods. „Zum Hof“, iz čega je pak u dijalektu nastalo Cimof), ki je pred 150 ljet darovao dodekaeder iz rimljanske dobe arheološkom muzeju u Zagrebu. Izložbu su priredili Znanstveni institut Gradišćanskih Hrvatov i Kulturna zadruga skupno s Arheološkim muzejom Zagreb.
Pred ljetom su ov dodekaeder pokazali u Zagrebu a sada su kurator muzeja Zoran Gregl i direktorica Jacqueline Balen došli u Gradišće, da bi povodom 150. obljetnice darovanja zagrebačkomu muzeju priredili ovu izložbu, „Ovo je zapravo priča, ka povezuje gradišćanske Hrvate i Hrvatsku, a kako je Gregl istaknuo uz ostalo ovo je memorabilia 150 ljet otkad je ova „midena (bakrena) jabuka na turskom čadoru“ došla u Arheološki muzej u Zagrebu, 1. januara 1862.“. Tada je pisalo samo da je dodekaeder iz mjesta Au u Dolnjoj Austriji (hrv. Cundrava, od: „Zu der Au“). Ali do dana današnjega nije se moglo izviditi čemu je zaista služila ova kocka sa škuljami“.
Kako je istaknula ravnateljica muzeja, Jacqueline Balen „govor je o mističnom objektu, koga su Rimljani, ki su došli u ove kraje u 3. stoljeću po Kr. znamda koristili za vjerske ili astrološke svrhe.“ Ov dodekaeder, kih ima samo devet po cijelom svitu, ali ov je jedan od najbolje očuvanih) i koga povezuju najvjerojatnije s astronomijom ili kalendarom bit će izložen kao stalna postava u Arheološkom muzeju u Zagrebu.
Kako je naglasila Jacqueline Balen „jako je veliko značenje kako za gradišćanske tako i za Hrvate uopće. Gradišćanski Hrvati su bili inicijatori izložbe i u Zagrebu i u Borištofu a u Zagrebu izložba je bila dobro pohodjena“.
Jurica Čenar je kao i u Zagrebu referirao o Pavlu Žuliću (* 1831.) i dodao i nova spoznanja istraživanja o tom profesoru kemije 26 ljet dugo u Zagrebu i autoru hrvatskoga učbenika o kemiji, ki je ali praznike i mirovinu proveo u rodnom Cimofu, kade je i pokopan. Ali mu se nije znao grob, koga su čini se, sada ipak našli. Jurica Čenar je citirao i Alojza Jembriha ki je ustvrdio da su si Pavao Žulič i Filip Vezdin bili dobri prijatelji i da su si bili još i rodjaki — i predlaže spomenik Pavlu Žuliću. (ur.)
