Krajem novembra 1918. ljeta se je kralj Karlo IV. odrekao vladanja i postavljen je Ugar­ski Narodni Tanač (Magyar Nemzeti Tanács) pod pelja­njem Károlyi Mihálya kao privrimeno peljačtvo države. Vlada je odmah odredila po­stavljenje Tanača po seli, gr­adi, narodnosti. Tako doj­de da se 5. 1. 1919. u Koljnofu postavi HRVATSKI NARODNI TANAČ (HNT) za sve Hrvate u Ugarskoj, za žup­a­nije Mo­šon, Šopron i slabo zastupničtvo Željezanske. Glavni zadatak HNT je bio zastupanje hrvatskih inter­esov u Zapadnoj Ugarskoj unutar ugarskih Narodnih Tanačev. Predsjednikom Hnt su izabrali dr. Štefana Pinezića, pravnika iz Šopro­na i rodom iz Pajngrta. Pinezić vrlo intenzivno korte­šira, agitira u Hrvatski novina za što ve­će priznanje i podupiranje HNT.

Program HNT izgleda:

1. naše hervatstvo ne neg z-o­b­držimo, nego i povekšamo
2. uz druge jezike, u prvom re­du državni jačati i hrvatski je­zik
3. protest protiv nakane, da kanu Hrvate porinuti u nimšku autonomiju, …mi vse dobro že­lji­mo našim nimškim bratom, ali pogubiti med njimi se ne kanimo
4. skrb za hrvatske elementar­ne škole u ki se kanimo učiti i ugerski, pisat-štat i po nimšku ali podučavanje mora pojt po hrvatsku
5. uprava u selu mora nastati hrvatska, bilježniki i njevi pomoćniki moradu znat hervat­ski!
6. gospodarstvene škole
7. pravde, uredbe, oglasenja moramo po našem jeziku do­stati
8. dobar odnos prema Austriji, slobodno trštvo, promet i do­b­ro susjedstvo. U memorandumu kojega su zastupniki HNT pri sjednici 7. februara 1919. u gostionici Payrich u Šopronu zaključili su k tim točkam dodali još
9. potribovanje za hr­vatskom gra­djanskom školom (Bür­­gerschule - Polgári iskola) i po­ljo­djelske škole
10. protest ne samo protiv u­ključenja u nimšku autonomiju nego i protiv nimškoga vikarijata
11. učenje hrvatskoga jezika u sridnji (danas viši) škola
12. hrvatskoga nadzornika (pr­i­glednika) za škole
13. protest prot. plana koridora
14. upravljanje hrvatskih sel neka ostane skupa s ugarskimi.

Spomenicu su sastavili Štefan Pinezić šopronski pravnik, Martin Meršić st. velikobori­š­tofski farnik i Eugen Ferčak šopronski činovnik.

Istovrimeno je postavljena i prošnja u članku „Pomozi si sam, onda će ti i Bog pomoć!“ i postavljena prošnja za milodare. I zaista moremo u nekoliko ostali broji NAŠI NOVINA najti visti kako su naši ljudi ve­likodušno darovali za HNT. Parola je bila: Niti Nimci, niti Ugri nastat ne kanimo, naše hrvatstvo hoćemo si med svimi susjedi obraniti.

Ali i onda se je pojavio već morbidus razvlačenja i rascip­ljenja, jer u zadnji broji Pinezić jako intenzivno poziva na­še Hrvate: Osebujno pak — ako naši ljudi dostanu poziv na kakovo spravišće u Šopron — on­da neka si vsaki hervat za poštenje derži poiskat predsednika ter upitat se za one posle — ki ćedu na raspravi najperdojt, da nazočni zajedno i hervacke interesse zastupat budu mogli.

U slijedećem broju (NN br. 13.) ali novine već naznanu Na novom putu! Ugarsku Sov­jetsku Republika Kun Béle i tako su se od 21. marca 1919. prominile i radikalizirale prili­ke i za zapadnougarske Hrvate i završile u pobuni Fileža i Kolj­nofa s mučeničkim zničenjem fileškoga farnika Antona Semelikera.

(NB)