Zbog razantnoga širenja koronavirusa u Austriji, austrijski predsjednik Alexander Van der Bellen, u ovom času vjerojatno najviši politički autoritet u zemlji, obratio se je u petak navečer na javnoj televiziji Orf austrijskim gradjanom, pozvav­ši ih na zajedničtvo. „Sada moramo svi zajedno kroz ovu situaciju“, rekao je Vd Bellen i pozvao Austrijance da „uz­mu ozbiljno“ preporuke austrijske Vlade i stručnjakov, jer se radi o „ozbiljnoj situaciji“.

Ako je cijela Austrija, cije­la Europa a u medjuvrimenu cijeli svit u ovoj ozbiljnoj, za­pravo iznimnoj situaciji, on­da smo to i mi gradišćanski Hr­vati, nacionalne manjine, na­rodne grupe. Kako će se ovo odraziti na nas, na naš kultur­ni život, na toliko očekiva­no povišenje državnih sredstav za obdržanje jezika, društvenih djelatnosti, publikacijov i medijov uopće. Moglo bi se reći, da smo bili kratko pred nekim prelomom. Tirkizno-zelena koalicija je barem uvidila da nešto triba poduzeti, poboljšati — i u pineznom i sadržajnom, tj. u zakonskom po­gledu. Vidit ćemo, kako će se ova opća nepogoda odraziti ne samo na pineznu situ­aciju, nego kulturnu, na dru­štveno djelovanje, na zapravo sva područja svakidanjega i svetkovnoga života.

Ćemo po ovoj očigledno naddimenzionalnoj krizi još imati snagu, da bi puno toga opet pokrenuli — ili će preo­bladati uvjerenje, da su dru­ge stvari važnije, da bez čuda toga, od čega smo mislili, da nam je neophodno potribno, isto ide?

U časi krize, teških časov, općih nepogodov, katastrofov mali, slabiji, nemoćniji su uvijek prvi, ki nastradaju. Jur moremo čuti npr. „…sada su zaista druge stvari važnije“ ili „prvo ide za velike stvari, a onda ako je to pak sve riješe­no znamda opet i za manjin­ske“ ili „…sada moramo svi skupa držati“ — ali samo u pogledu na druge, na opće stanje i na dobrobit većine.

No, nima nikakove sumlje, da nam je zdravlje najvažnije, da smo svi u jednom loncu odnosno kotlu, bilo ki jezik gdo govori, ili bilo iz ke regije je gdo rodjen ili živi. Zato se nećemo potužiti, ako je is­pala TV-emisija Dobar dan Hrvati zadnju nedilju zbog izvješćavanja o situaciji oko­lo koronavirusa. Gdo bi se ž­e­ljio ili mogao suprotiviti Vd Bellenovomu „Sada moramo svi zajedno kroz ovu situaciju“? Samo da nad ovimi sada aktualnimi velikimi problemi i ne­pogodami, onda, kada je sve opet mimo (kako se svi jako ufamo), ne bi zabili i na manje važne stvari, kako na primjer da ako smo opet svi zdravi — ili još čuda bolje: uopće nismo obetežali — da bi nam bio potriban i dvoje­zič­ni školski sustav u Beču, da bi tribali znatno poboljša­ti hrvatsko podučavanje po na­ši škola u seli širom Gradiš­ća, da bi nas konačno poslu­šali nadležni političari o če­mu jur tako dugo govorimo i ča tako dugo potribujemo!