Za sve one, ki su nedilju,  13. oktobra nastupili u Koncertnoj dvorani Va­t­roslava Lisinskoga u Zagre­bu, je to sigurno bio velik do­življaj i nećudu to tako brzo zabiti. Brojni člani zmožnoga zbora Pax et Bonum, ki doha­djaju dijelom iz nekih hrvat­ski sel u austrijskom Gradiš­ću a velikom većinom iz Slovačke i Madjarske, pod pelja­njem Ive Šeparovića ov svoj veličanstven nastup sigurno su uživali kako do sada malo koga. Iako je koncept programa bio sli­čan onomu u okto­bru lanjskoga ljeta u velikoj koncertnoj dvorani u Dvorcu Esterházy ov nastup u Zagre­bu je najvjerojatnije „topao“ Željezno. Gdo je imao čast nastupiti u Lisinskom za nje­ga ili za nju je to nekako vr­hu­nac karijere — bilo profesionalne, bilo amaterske. Tako je folklorni ansambl Kolo-Sl­a­vuj jur pred ljeti imao čast da na­stupi u tom koncertnom hra­mu, a toga se mnogi još da­nas rado spominjaju.

Ovako je sugurno išlo i članom zbora Pax et Bonum, ki je postignuo visok nivo jače­nja i s njim se moru ponositi gradišćanski Hrvati bilo kade živu i bilo kade su pratili ov koncert, ki je Hrt 2 uživo prenosio prošlu nedilju, 13. oktobra od 20.05. Ovo je sigurno vrlo jak i politički čin Katoličanske crikve kod gradišćanskih Hrvatov ali je još veći u samoj Hrvatskoj, jer se onda sada puno već ponosu sa „svojimi Gradišćanci“ u Austriji, Madjarskoj i Slova­čkoj. Kao pikica na i znamda još fali ki ta jačkar ili ja­čkarica iz južne Moravske, iz Češke. Da ne mora biti obavezno Hrvat ili Hrvatica nam kaže zbor Pax et Bonum, ali bi to na svaki nači upotp­u­ni­lo političku poruku o jedin­stvu gradišćanskih Hrvatov.

O ovom jedinstvu smo jur dugo sanjali i na tom su jur djelale generacije pred na­mi. To je zaista cilj, ki je vridan da ga imamo pred oči­ma. Će li se to biškupu Egidiju Živkoviću ugodati će se po­kazati. Najprvo je potribno da se umiru brojni nemiri u Crikvi a pred svim i u crikva pretežno sridnjega Gradiš­ća. Iako je onde broj vjernikov daleko manji u prispodobi s recimo hrvatskimi seli na Po­ljanci, ipak bi bilo potribno med Dolinjimi smiriti situaciju, ljude opet spraviti u cri­kve i postignuti da opet aktivno sudjeluju u vjerskom životu. Jer je to ujedno i kulturna aktivnost i kulturno dje­l­ovanje. To je med gradiš­ća­n­skimi Hrvati uvijek bilo usko povezano. A kamo bi išli s brojnimi hrvatskimi prired­ba­mi, predavanji ili koncerti ako ne u farske dome i crikve?

Dakle, politički potez biškupa Živkovića sku­pa sa svo­jom desnom rukom fra Božom Blaževićem i biškupljevim glasnogovornikom Dominikom Orieschnigom kaže jas­no kamo idu i kamo kanu do­spiti. Vjerni dio Hrvatske su jur osvojili, a onim kim vjera nije toliko važna, ipak godi da Živković javno kritizira ne­dostake u Hrvatskoj — ka­de je postao velikan!