Prezent ili sadašnje vrime imaju svi glagoli. Ti obliki se u naši govori zapravo još jako dobro čuvaju, no ipak postoji većkrat i nesigurnost kod nekih iznimkov. Počnimo ali ovu tematiku najprvo općim pregledom glagolov u sadašnjosti. Za glagole postoju četire vrsti konjugacijov i to: a-konjugacija, i-konjugacija, e-konjugacija i je-konjugacija.
Najvećkrat koristimo a-konjugaciju. Pogledajmo si ovu konjugaciju na primjeru infinitiva „gledati“: gled-am, gled-aš, gled-a, gled-amo, gled-ate, gled-aju. Isto tako se konjugiraju i sanjati i vičerati: sanjam, sanjaš, sanja, sanjamo sanjate, sanjaju ili vičeram, vičeraš, vičera, vičeramo, vičerate, vičeraju. Primjeri u rečenici: Oni objedvaju svaki dan točno u dvanaesti. Moji prijatelji si nikad ne gledaju televiziju, oni si radje čitaju knjigu ili poslušaju radio.
Pazimo!
1) U zgornji primjeri smo podvliki normirani oblik u 3. l. množine, ki završava na –aju: objedvaju (nije: obedvadu), čitaju (nije: čitadu), poslušaju (nije: poslušadu).
2) Neki glagoli na –ati imaju dva moguće oblike u prezentu/ sadašnjosti, npr.: gibati - gibam/ gibljem; dozivati – dozivam/ dozivljem; drimati – drimam/ drimljem; kupati se – kupam/ kupljem se; potipati se – potipam/potipljem se, nažigati – nažigam/nažigljem itd. Zato je pravilno: Neke bebe se ne kupaju/ kuplju rado. Kade se nek potipaš/potiplješ cijel dan? Sada mi se jur jako drima/drimlje.
3) Glagoli, ki završavaju na k, g, h, s, t, z pred nastavkom –ati, uglavnom ne idu po a-konjugaciji, nego po je-konjugaciji. Pri tomu dojde do minjanja tih glasov, jer se suglasniki u kombinaciji s glasom „j“ minjaju. To glasovno minjanje nazivamo „jotacija“. Zato je pravilno: skakati - skačem (> skak-jem); zalagati se – zalažem se > (zalag-jem se); pisati – pišem (> pis-jem); ali: kuhati-kuham; tiskati-tiskam. Pravilno je: Zalažem se za to, da on bude načelnik sela! On rado jaše na konju. Ki laže, ta vragu pomaže!
(Zorka Kinda Berlaković; 98.)