Prezent ili sadašnje vrime imaju svi glagoli. Ti obliki se u naši govori zapravo još jako dobro čuvaju, no ipak postoji većkrat i nesigurnost kod nekih iznimkov. Počnimo ali ovu tematiku najprvo općim pregledom glagolov u sadašnjosti. Za glagole pos­toju četire vrsti konjugacijov i to: a-konjugacija, i-konjuga­cija, e-konjugacija i je-konju­gacija.

Najvećkrat koristimo a-konjugaciju. Pogledajmo si ovu konjugaciju na primjeru infi­nitiva „gledati“: gled-am, gled-aš, gled-a, gled-amo, gled-ate, gled-aju. Isto tako se konjugiraju i sanjati i vičerati: sanjam, sanjaš, sanja, sanjamo sanjate, sanjaju ili vičeram, vičeraš, vi­če­ra, vičeramo, vičerate, vičeraju. Primjeri u rečenici: Oni obje­d­vaju svaki dan točno u dvanaesti. Moji prijatelji si nikad ne gledaju televiziju, oni si radje čitaju knjigu ili poslušaju radio.

Pazimo!

1) U zgornji primjeri smo pod­vliki normirani oblik u 3. l. množine, ki završava na –aju:  objedvaju (nije: obedvadu), čitaju (nije: čitadu), poslušaju (nije: poslušadu).

2) Neki glagoli na –ati imaju dva moguće oblike u prezentu/ sadašnjosti, npr.: gibati - gi­bam/ gibljem; dozivati – dozivam/ dozivljem; drimati – drimam/ drimljem; kupati se – kupam/ kupljem se; potipati se – potipam/potipljem se, nažigati – na­žigam/nažigljem itd. Zato je pra­vilno: Neke bebe se ne kupaju/ kuplju rado. Kade se nek potipaš/potiplješ cijel dan? Sada mi se jur jako drima/drimlje.

3) Glagoli, ki završavaju na k, g, h, s, t, z pred nastavkom –ati, uglavnom ne idu po a-konjugaciji, nego po je-konjugaciji. Pri tomu dojde do minjanja tih glasov, jer se suglasniki u kombinaciji s glasom „j“ minjaju. To glasovno minjanje nazivamo „jotacija“. Zato je pravilno: skakati - skačem (> skak-jem); zalagati se – zalažem se > (zalag-jem se); pisati – pi­šem (> pis-jem); ali: kuhati-kuham; tiskati-tiskam. Pravilno je: Zalažem se za to, da on bude načelnik sela! On rado jaše na konju. Ki laže, ta vragu pomaže!

(Zorka Kinda Berlaković; 98.)