Kad su srijedu 11. marca z­a­tvorili sva bečanska sveučilišća i stručne visoke škole, si nijedna studentica i nijedan student nije mislio, da ov semestar već neće moći dojti na svoje nastave i tečaje. U medjuvrimenu se čini, da se je situacija za sve već ili ma­nje normalizirala i da su n­a­­šli svoj put, kako da postup­a­ju s novimi metodami učnje.

Piše: Dijana Jurković

Početak takozvanoga „e-learning“, ada učnje pu­tem internata, je bio za studen­te kot i za profesore čisto novi slučaj — na ki, barem ne na ovako frižak način — nijedan nije bio pripravan. Tako je do­šlo u prvi dani do maloga ka­o­sa. Profesori su čekali da do­st­anu konkretne predloge kako da zahadjaju, odnosno je li će­du dostati kakov složan unutra­š­nji sveučilišni put predavanja prik interneta. Ali vrijeda se je pokazalo da tako čega neće bi­ti, i da si mora svaki peljač jed­noga seminara, predavanja ili bilo ke nastave, sām premisliti kako najbolje predavati i prezentirati studentom tekste, skripte i folije prezentacijov itd.

Najveći dio naših profeso­rov na sveučilišću je na­učan da barem najvažnije dijele svojih materijalov postavu na jednu platformu za učnju u internet, od ke si zna svaki stu­dent onda skinuti na svoj ko­m­pjutor i se tako onda pripraviti na ispite. Ov postupak je i na dalje jako obljubljen i proširen — a za predavanja i dovoljan. Pojedini profesori još dodatno načinu i „audio snimke“, ke se znaju onda doma poslušati. Ča je po mojem mišljenju jako korisno i čuda pomore pri razumivanju materijala — i ako se ne more osobno staviti pita­nja i znamda diskutirati o tematiki.

Malo drugačija je situaci­ja kod nastavov s obaveznu nazočnost. Ali i u ovom slučaju se profesori jako tru­du. S različni programi, kot su to na primjer zoom, BigBlueBotton ili jitsi se održu „online-nastave“ prik interneta — to djeluje na bazi videotelefonije, kot to znamda čuda ljudi i od Skype poznaju.

Mora se reći da koncept e-learninga momentano dost dobro funkcionira, i se tako od strani učnje ništ, ali sa­mo malo zgubi, kad je najveći dio profesorov i prik maila ili telefonski za dostignuti ako bi se pojavio znamda kakov pro­blem i nejasnost.

Ali svaki profesor se ne dr­ži rokov, i ne nudi svaki tajedan materijale, kot bi to bilo predvidjeno i u svakidaš­njici sveučilišća. Jedni su jur na početku „e-learninga“ poslali skripte za cijeli semestar ča do junija, a drugi još nisu ni spametno dvi prezentacije mogli postaviti „online“. Opet drugi su od početka rekli da ćedu zbog ove nove situacije otpasti neke tematike i sadrža­ji nastavov, ali i cijele jedinice. 

Ali mora se reći, da su ovi negativni primjeri, i ako postoju, u manjini.

No ča se meni čini kao ve­ći problem nego „e-learning“, je nesigurnost kako ćedu se održati ispiti. Iako su od strane vlade rekli, da neće ovo biti zgubljeni semestar i da ćedu se moći položiti ispiti, ko još nijednomu nije jasno — uopće ne od strani studentov i studentic — kako, u kom formatu i pod ki okolnosti ćedu se ti ispiti onda zaistinu održati. Informacije, barem na sveučilišću Beča, ča se ispitov tiče, još čuda falu. Zato se čudimi i jako nesigurno ćutu pak imaju i skeptičan pristup ovo­mu posebnomu semestru: U­o­pće kad položenje testov i is­pitov nisu samo na koncu sve­učilišnoga ljeta, nego jur i sada tijekom semestra i po Vazmeni prazniki, ča već nije predu­go. Jedino ča znamo, da ćedu se održati ispiti — a to je ali, kako mislim, u času Covid-19 jur čuda vridno.

Problematično je i to, da su sve biblioteke i knjižnice zatvorene i studenti nimaju pristup velikom dijelu znanstvene literature, narav­no izvan toga ča se zna najti u internetu. Ali dost puti su to samo kratki članki i sastavki, a ne cijele knjige. Hakljivo je to i zato, kad još čuda seminarskih ili završnih djel, na primjer za Bachelor-a ili Master-a, iz prošloga semestra, još nisu do konca napisana kad rok za predanje još teče do konca aprila. Teško je ada pisati još zadnje stranice ili poglavlja, ili dodati važne infor­macije, ako se nikako nigdir ne more doj­ti do knjig. 

Sve u sve­mu je studiranje ali momentano ipak napornije i, ča se tiče časa, inten­zivnije nego pred tim. Mis­lim da ćedu biti svi studenti i studentice srić­ni, ako znamo poj­ti opet normalno svaki dan na sveučilišće — iako učnja od do­mi naravno ima isto svoje pre­d­nosti. Zvana toga se zna čas još bolje zadiliti, a pritisak da se mora učiti, praktično uopće ne postoji — ča ali znamda is­to nije dobro za sva­koga niti studenta niti studenticu.

Preveć naučiti i naviknuti se ali na ov novi format učnje isto nekanim. Internet i mediji sigurno znaju čuda u po­gledu na obrazovanje — u času ovakove krize, učnja, a poseb­no i akademska učnja, ne bi bi­la moguća bez njih. Ipak nika­ko nisu za prispodobiti s osobnim podučavanjem i predavanjem, a uopće je ne moru nadomjestiti.