U nekom razgovoru sam čula rečenicu: „Došli su pet prijatelji.“ U ovoj rečenici imamo dvi pogriške.
Prva je ta, da uz broj pet glagol stoji u jednini a ne u množini kako je to u nimškom jeziku. Mora se ada reći: „Došlo je pet prijateljev.“ Pravilo naime glasi: Kod broja jedan stoji glagol u N jd. (Jedan prijatelj je došao.), kod brojev 2-4, 22-24. 32-34, itd. stoji glagol u množini. (Dva prijatelji su došli.) a kod brojev od 5-20, 25-30, 35-40, itd. stoji glagol opet u jednini. (Pet prijateljev je došlo.).
Druga pogriška se je potkrala u deklinaciji imenice prijatelj, jer uz broje 5-20, 25-30, 35-40, itd. stoji imenica svenek u G mn. a ta ne glasi „prijatelji“ nego „prijateljev“. Ponovimo deklinaciju u množini:
N prijatelji, G prijateljev, D prijateljem, A prijatelje, V prijatelji. L prijatelji, I prijatelji.
Govorači i govoračice, ki nisu imali/imale Hrvatski u škola ili nimaju mogućnosti se redovito pominati hrvatski, izgleda ne ljubu ov genitiv množine, ki je potriban uz odzgor spomenute broje. Vjerojatno su pod uticajem nimškoga jezika, kada koristiti nominativ množine za svaki broj, ki je veći od broja jedan. Zato je krivo: Našla sam sedamnaest puži. A pravilno je: Našla sam sedamnaest pužev.
Isto tako su pravilne sljedeće rečenice: Došlo je par tovarušev. (a ne: Došli su par tovaruši. Došlo je nekoliko dičakov (a ne: Došlo je nekoliko dičaki), jer imenica stoji u G mn. i uz količinske priloge (malo, ništ, puno/čuda, nekoliko, toliko, …)
PS: Ako se čudite zač u ovom tekstu rič „hrvatski“ jednoč piše velikom a drugi put malom početnom slovom, onda si preštite i sljedeći broj ove rubrike dojdući tajedan.
(Zorka Kinda Berlaković; 54.)