Tamburaški orkestar Pinkovac je i ljetos opet po jur uhodanoj tradiciji koncertirao svojim ljetnim koncertom u crikvi u Inzenhofu direktno na austrijsko-ugarskoj granici u južnom Gradišću, u crikvi u domaćem Pinkovcu kao i u Crikvi am Hof u Beču. Kako i svako ljeto su Pinkovčani i ljetos opet presenetili novimi aranžmani.

PINKOVAC/BEČ — Tamburaški i mišoviti zbor Pinkovac ima od ljetos početo novoga dirigenta. Mladi profesor muzike Boris Novak iz Čakovca je naslijedio dugoljetnoga dirigenta prof. Vlada Šinceka iz Varaždina. Nije dugo duralo i Boris Novak je našao ključ ovomu velikomu tamburaškomu zboru i orkestru a u najkraćem vrimenu je pretisnuo i svoj pečat na Top-Pinkovac na čelu s  mag. Vilijem Jandrišićem.

O ne svakidanjoj kvaliteti ovoga orkestra i zbora su se zainteresirani slušatelji i ljubitelji tamburaške muzike mogli uvjeriti tri pute: subotu, 26. junija u crikvi u Pinkovcu, nedilju, 27. u Inzenhofu/Rönök, pandiljak, 28. junija u Crikvi am Hof (Hrvatska katolička misija) u 1. bečkom kotaru. Koncerti su bili dobro poiskani a posebno u Beču je došlo puno ljudi, da sluša predivni glazbeni nastup Pinkovčanov.

Program je počeo s „Fala“ (V. Paljetak/D. Domjanić/B. Novak a solo je jačio Joachim Radaković. Slijedio je zbor s a capella jačkom „Dona nobis pacem“ (Daj nam mira) i „Menuet“ (instrumentalno; L. Boccherini/B. Novak). Jedan od vrhuncev ovoga nastupa je sigurno bio i solo Vinceta Wagnera u „Ružo moja crvena“ (Agrameri/B. Novak), ka je dobro poznata i obljubljena i med Gradišćanskimi Hrvati. Zbor Top-a je pak a capella nastavio s narodnom iz Dalmacije u obradbi B. Novaka „Tiridonda“ i instrumentalno s „Pizzicato Polka“ (J. & J. Strauß/B. Novak). Ovo je bio poseban poklon i gradu Beču, a izvedba je bila mekana, nujna i instrumentalno jako perfekcionirana. Slijedila je a capella interpretacija sa za mnoge ne tako poznatom narodnom medjimurskom „Protuljetje nam dohaja“.

Tematski je pak bio malo preokret kad se je Top vrnuo u domaći kraj s instrumentalnim potpuriom „Pinkovska pjesma i ples“ („Va žitku sam si rožica“, „Dojdi mili selo k nam“; ove dvi jačke iz Pinkovca je Top-u posvetio prof. V. Šincek, ali su njegove umjetničke obradbe bile vrlo dobro za prepoznati). S „Nešto glupo“ (Something stupid; F. Sinatra/B. Novak) se je Top dao na put do poznatih i obljubljenih šlagerov (solo: H. Herceg/ B. Radaković). Kako zapravo i cijeli koncert je interpretacija ove jačke bila posebno nujna, još i tiha, a capella (klapska) interpretacija „Cesarice“ (Z. Stipišić Gibonni/B. Novak) je bila vrlo teško stavljena pred svim za base. U „Galeb i ja“ (T. Zuppa/ Z. Runjić/V. Šincek je J. Radaković odlično svladao teški zahtjev ove toliko lipe dalmatinske jačke. Slijedila je „Gdje je ljubav tu si ti“ (Ž. Krušlin/V. Šincek) i narodna iz Gradišća „Bili jesu dva mili“ (I. Meznarić/B. Novak. Sa „Spletom“ narodnih jačak („Kraj jezera“, „Seoska sam lola“, „Kad čujem tambure“) je završio ov koncert — ali naravno si je publika uz burni aplauz sprosila još dva dodatke.

Bio je ovo jako miran koncert na visokom umjetničkom nivou, pri kom su pred svim i tenori došli još jasnije do izražaja, a nujnost je očigledno jakost novoga dirigenta Top-a, Borisa Novaka, ki je u program ugradio i lip udio gradišćanskohrvatskih narodnih jačak. (uredn.)

Kategorije