Ne tribamo biti ni bogzna kako stari, da bi se još spomenuli, sjećali 1989. ljeta, ko je ušlo u europsku, zapravo svitsku povijest kao „Ljeto preokreta“ (Wendejahr 1989). U juniju toga ljeta su ministri vanjskih poslov Austrije, Alois Mock, i Madjarske, Gyula Horn, velikimi škarami za vlaku prerizali zadnje kusiće ionaku jur jako hrdjave bodljikave žice — i u prenošenom i konkretnom smislu — i su tim Europi, svitu pokazali da je Europe — barem u ovom dijelu — opet ujedinjena, da je već ne dilu ni željezni zastor niti stoju vojaki na granici niti već ima dvih suprotnih društvenih sistemov.
Od toga momenta sam se počeo ufati dan za danom, da bi čim prlje demontirali branike, mrazne carinarske zgrade na granici, da bi poravnali ceste i da bi nas sve manje spominjalo, podsjećali na tu nesrićnu, strašnu dob, kada je nepopustljiva granica i geografski i duhovno i duševno, prerizala Gradišće, Europu.
No, dogodilo se je 5. septembra 2015. ljeta, kada su prik granice Madjarske prema Austriji počeli bižati tisuće onda pak desettisuće a konačno i stotisuće biguncev iz Afganistana, Irana, Iraka i drugih zemalj na Bliskom istoku. Od toga momenta je bilo jasno da će se svit preminiti — kako i po napadu na blizance turme u New Yorku.
Već nego ljetodan po septembru 2015. se Austrija i Madjarska, se Europa, se svit kaže u potpuno drugom svitlu. Ča su razrizali Mock i Horn, su opet podigli i postavili „kovači“ Kurz i Orbán, i „kovačići“ Niessl i Tschürtz. A danas su veliki igrači Sobotka i Doskozil. Mnogi se ne slažu s njimi, kako opet podižu željezni zastor, kako stvaraju policijsku državu, kako postavljaju vojsku uz granicu — ali nimamo dobroga savjeta za nje. Iz povijesti se toliko učimo, da i u 1934. i 1938. ljetu nije bilo moguće se suprotstaviti političkomu razvitku — a potom su svi bili pametniji i se mudrili s tim, „zač se to pak nije činilo, da bi se katastrofa tim i tim mogla znamda prepričiti“.
Slično nam se dogadja danas. Znamo da se opet radja otpor, oduravanje, mržnja ne samo protiv izbiglic i migrantov, nego i protiv susjedov — i s ove i s one strane. Monarhija se je raspala zato kad su se narodi i narodnosti ćutili potlačeni od prezmožne Austrije i cesara i njegove uprave. Danas se pred nami raspada Europska unija kad se nacionalne države ćutu potlačene od prezmožne Europske unije i nje aparata. „Europa dvih brzin“ je realnost, a otcipljenje višegradskih držav (Višegradska četvorka, skraćeno V4 je naziv udruženja četirih sridnjoeuropskih suverenih držav: Madjarske, Slovačke, Češke i Poljske — sve četire su od 1. maja 2004. ujedno i članice EU) se jur pripravlja. Strpljenje s Poljskom će biti vrijeda pri kraju, a Putin će Kačinskoga primiti otvorenimi rukami…!