O ovoj temi, tj. o Krabatu kod Lužičkih Serbov, smo jur pi­sali u Hrvatski novina. Za nas je značajno i to da je ov junak branio/osloba­djao Beč 1683. od Druge Turske opsade. Nedavno je iz tiska, u izdanju naklade Bošković u Splitu, izašao po­vijesni ro­man Šimuna Šite Ćorića »Naš čovjek Krabat«.

Ov bajkoviti povijesni ro­man u četrdesetak kra­ćih pričov na stotinjak stranic opi­suje životni put jednoga neo­bičnoga hrvatskoga človika ki je u Nimškoj poznat kao Krabat. Legenda o Krabatu inspi­rirala je mnoge nimške umjetnike, med njim i književnika Ot­frieda Preußlera prema čijem romanu »Krabat« je 2008. lje­ta snimljen film. Kako opisuje i Šimun Šito Ćorić, Krabat se je rodio prije četiri sto ljet u se­lu Jezernice u Žumberku, juž­no od Zagorja i zapadno od Zagreba, a pravo ime bilo mu je Janko Šajatović (Jezernice 1624. — Gross Särchen 1704., a pokopan je u katoličanskoj crikvi u Wittichenau, kade mu se nalazi i nadgrobna ploča). Njegovi roditelji bili su plemi­ćkoga i uskočkoga roda. Jur prije toga spominje se njegov rod kao posjednike vinograda i proizvodjače dobrih vin, ali i kao one ki su morali bižati pred turskom navalom sa svojih og­njišćev, najprije tamo negdje iz doline Neretve, a onda iz Dalmacije, a ki se nikad nisu prestali boriti protiv neprijateljev.

Toga neobičnoga človika su još za života mnogi držali i pravim pravcatim čarobnjakom. Ćorićev roman je „priča o nepobje­divom bojniku, človi­ku neob­ja­š­­nji­vih spo­sob­nos­ti, o hrabrom vi­tezu, a opet i dobrom čl­oviku. ki je po uskočki ljeti u hrvatski kraji, kao traženi bojnik stigao na ni­­­mške kraljevske dvore i uz bok kralju hrabro bio teške boje. Kako je za te ljude nim­škoga i sorbskoga jezika bilo malo teže izgovarati njegovo pravo ime, jednostavno su ga zvali Krabat, a ča proizlazi iz stare nimške riči Kroat/e, ka znači Hrvat. Krabata se i po toliko stoljeć (intenzivnije zad­njih desetljeć) časti kao za­šćit­ni znak cijele nimške pokrajine Oberlausitz/Gornje Łužice.

Simo je došao kao stranac, a u Saksonskom kraljevst­vu je svojimi vojnimi vještinami, poduzetničkim duhom, na­ravnimi i „nadnaravnimi“ spo­sobnosti tr upornom dobrotom, ušao u legendu i do danas os­tao u spominjanji i srci tih lju­di. U Nimškoj su Krabatov lik i djelo dobro poznati i vridno­vani. O njemu su Nimškoj napisane knjige, snimani su filmi, mnoga društva, škole, udruge, proizvodi (limunada, pivo, likeri, mliječni proizvodi) u lu­ži­čkoj krajini nosu njegovo ime. Krabatu u čast skladaju se pje­­sme i njemu na spomen jur duga ljeta održava se i festival.

Nažalost, u Hrvatskoj se o Krabatu vrlo malo zna, rijetki su čuli za ovoga hrvat­skoga velikana. Ovim povijesnim romanom naslovljenim »Naš čovjek Krabat« Šimun Ši­to Ćorić spasio je od zaborava jednoga značajnoga Hrvata o­noga vrimena, podigavši mu na ov način literarni spomen­ik, tr ga Hrvatom vratio u kolektivno pamćenje. Roman je toliko bajkovit i pisan tečnim rječnikom da ga se čita u jednom dahu.

(F. Vugdelija, prir. J. S.)

Kategorije