Nedilju, 26. septembra su se na poziv jubilara, umirovljenoga ministerijalnoga savjetnika mag. Roberta Sučića, u krčmi Kautz-Janić u Malom Borištofu sastali rodjaki i prijatelji jubilara, ki je svečevao svoj 70. rodjendan. Našli su se, da ga proslavu i malo počastu. Svetačni govor, hvalospjev mu je držao mag. dr. Martin Cirković.

„Poštovani gosti! Dragi prijatelji! Mi smo se danas sastali u krčmi, da dvi ličnosti, i to dva Sučiće proslavimo, malo častimo, da se u ovoj uri njih u poštenju i zahvalnosti spominjamo. Prof. Feri Sučić je na gradišćanskom hrvatskom polju zasijao vridno kulturno sime pred svim na tamburaškom području. Njegove zasluge smo pred dvimi ljeti u Velikom Borištofu u jednoj opširnoj knjigi ocijenili i predstavili.

Njegov bratić mag. Robi Sučić je takaj zaorao plužno željezo diboko u našu gradišćansku hrvatsku zemlju — i on slavi danas svoj krugli rodjendan. Tako neka bude ova skromna laudacija njemu na diku i čast posvećena, jer je tijekom 70 ljet isto ostavio vridne slijede na kulturnom polju pred svim kod Hrvatov: kao tamburaš i novinar i predsjednik Hrvatskoga kulturnoga društva.

Dragi cijenjeni jubilare! Mogao bi nabrajati tvoje sve aktivnosti, zasluge i različne kamen medjaše u tvojem životu. Nastala bi sigurno vrlo dužička čedula, lista (narodio kada, kade, zač i zbog čega... itd.) ali nisam siguran je li su ovi hvalospjevi, ova stalna ponavljanja i refreni, ke naš jubilar najbolje pozna, je li je ovo u njegovom smislu.

Med katoličani je poznata izreka „Stalno kadjenje s tamjanom načini svakoga sveca črno!“ A ovo ne željim napraviti na tvoj rodjendan, ako nosiš i krsno ime Robert. Tvoje ime dohadja iz starogermanskoga i znači „On, ki se u slavi sviti ili mudri!“ Sva ova svojstva karakteriziraju našega jubilara i govoru za njega. Uza to je ime Robert jako obljubljeno i prošireno prezime u Francuskoj pred svim u plemeniti krugi.

Jučer, prije nego je godina  došla išao sam još na šetnju, da najdem metaforu, nešto slikovitoga, ča bi moglo odgovarati našemu jubilaru za njegov 70. rodjendan i pri šetnji prije nego sam prekoraknuo šine Jursko šopronske željeznice dolazi vlak, zafućne i pred mojimi očima vozi se u prodrštofsku stanicu.

Ljudski život, 70. rodjendan, daje se prispodobiti s putovanjem u vlaku. „U putničkom vlaku kroz život!“, mislio sam pri sebi i došla mi je knjiga napamet, ku sam pročitao jur pred mnogimi ljeti. Odkoracao sam domom i sjeo se pred kompjutor i otipkao moje misli. Zato željim ostati pri ovoj sliki, metafori „putničkoga vlaka“ (Reisezug), jer po mojem mišljenju odgovara našemu jubilaru Robertu.

U putnički vlak stupi mnogo ljudi i opet izajde mnogo ljudi. Ponekad ima duglje i kraće boravke na kolodvoru. Mnogo puti vidu se ugodna iznenadjenja, vesela objamljenja, ali ponekad vidu se i turobna lučenja s dibokom tugom. Sve ove scene/prizore se daju opaziti na kolodvoru. Slično je ovo i putničkomu vlaku, ki se vozi kroz život.

Kad je naš jubilar 26. septembra 1940. ljeta zagledao svitlost ovoga svita u Beču, stupio je po prvi put u putnički vlak. Vozio se je kroz bojni čas. Vladala je onda u Austriji krutna i fašištička država, ka je gazila nemilo ljudska prava. Tvoji roditelji su tebi, dragi jubilare, ipak očuvali i napravili ugodno ditinstvo, aldovali svu ljubav, svu sklonost i zacipali vridne kršćanske vridnosti, ke su te pratili do današnjega dana. Zato sliši tvojim roditeljem iskreno priznanje i diboka hvala, jer su te othranili i odgojili u vrlo teškom času.

Svakako stupili su drugi ljudi u putnički vlak, kad si iz Beča došao putničkim vlakom većkrat u Gradišće, u Veliki Borištof. Ljudi, ki su nastali u tvojem ditinstvu za tebe vrlo važni. To su prijatelji i prijateljice, ke si upoznao na ulici, u osnovnoj školi, a kašnje pak u glavnoj školi, na sveučilišću i na djelatnom mjestu. Svi oni divni ljudi, ki tebe cijenu i ke ti cijeniš, ki su ti zrasli k srcu. Kašnje su to bili pak tamburaši i tamburašice, ki su dilili tvoju mladost i slobodno vrime, kad ste napravili šare večere i širili hrvatsku glazbu.

Mnogi ovih ljudi, ki su kod jedne štacije nutar stali, sprohadjali su te samo kratko vrime i opet su vanstali, prez da si je opazio, a drugi putniki su bili duglje vrime na tvojoj strani i nastali prijatelji.

Pri jednom boravku u štaciji upoznao si tvoju prvu ženu Anu. Zaljubili ste se jedan u drugoga i sklopili hištvo. Korunili ste ovo putovanje u vlaku s trojom dicom: Markom, Jakovom i Robertom. Vašu dicu odgojili ste si u hrvatskom duhu, pošteno i u ljubavi prema drugomu. Kad je žena navršila životni put, nastalo je mjesto uz tebe dugo prazno, ali ipak aldovao si tvoje vrime sinom i nje peldodavno odgojio. Ov čas je bio za tebe vrlo težak, ali ova tuga je prošlost i jur zdavno pozabljena.

Pri jednom daljnjem boravku u štaciji upoznao si tvoju sadašnju ženu Olgu i kao skupna veza vaše medjusobne ljubavi, darovali ste život vašoj kćerki Elizabeti Katarini.

U mojoj mladosti imao sam isto priliku da skočim na tvoj vlak kroz život. Imao sam visoku čast uz tebe siditi u kupeju/odjelu vlaka. Bio je to samo kratak susret, ali ov susret je ostavio dibok utisak kod mene. Dobro se sjećam, bilo je to u Kulturnom društvu na prvom katu, zgora prodavaonice Fleck. Našao sam onda moju ljubav prema tamburici kad smo se učili note/gajde. Školski nadsavjetnik Jakov Dobrović je peljao tečaj za tamburaše i ova naobrazba je meni pomogla utemeljiti tamburaški zbor u Prodrštofu.

A drugi karatki susret s tobom je bio u Rusiji u 1986. ljetu. Zaposlen si bio onda na Austrijskoj ambasadi, ja sam organizirao putovanje kroz Moskvu i Ljeningrad.

Čas je medjutim brzo prošao! Jedna poslovica veli „čas vrači rane, ali djela ne dobrom kozmetikom“. Stari smo medjutim nastali. Kod mene se kažu jur prvi sivi cimitorski vlasi. Nimci tomu velu »friedhofsblond«! Živio jubilare!         p