Danas nam gluši čisto nevj­e­rojatnim i fantastičnim, da je do 1918. lj. Austro-Ugarska imala jednu vrlo uglednu vojnu mornaricu. Ona se je sastavljala od morskoga dijela i riječkoga. Od svega to­ga moramo znati, da je na tom polju Austrija imala sta­ru tradiciju, iskustvo i tehno­logiju. Ugri — akoprem je Kossuth jur 1844. izdao parolu Tengerre magyar! (Na morje, Ugar!) su stoprv prik nagodbe 1867. došli do svo­je mornarice. Naši vojaki su u velikom bili infanteristi i nisu služili na morju. Zna­mo za jako rijetke iznimke za mornarsku službu. Austro-ugarska mornarica je im­ala svoje baze u Trstu (Triest), Puli (Pola) i Kotoru (Cattaro), iz nekih dokumentov znamo još i za Šibenik. U ti vojni mornarski baza su u prvom redu služili Dalmatin­ci i Hrvati s Primorja i Istre.

Postajala je i jako značajna Dunajska flotila s bazami u Li­nzu i Klosterneuburgu. Pr­vi hitac (Schuß) u Prvom svit­skom boju je istriljila Dunaj­ska flotila u slipo na Beograd. Dokle su velesile u Parizu au­stro-ugarsku mornaricu čisto zničile je nekoliko patruljskih brodićev ostalo i u vlasničtvu novostvore­ne Austrije. Ostalo je razdiljeno med naslje­d­nimi državami. Presenetiti bi nas m­ogla i kuriozna vist, da je za­d­nji austrijski vojni patro­lni bro­dić 2006. stavljen iz­van službe.

Osobito je umoreni prijest­o­lonasljednik Franz Ferdinand gledao na vojnu mornaricu i izgradjivao baze u Jadranskom morju. A pokidob je i Italija u onom vrimenu bila povezana s Austro-Ugarskom, i u Sredo­zemnom morju na Siciliji u Messini. Samo je zbog početne neutralnosti Italije ta vojna ba­za izgubila svoj značaj ča je Austro-Ugarska i predvidjala i ciljala na Egejsko morje, prik Bosne-Hercegovine i Sandžaka No­vi Pazara, če­mu se je Sr­bija svakako kanila suprotstaviti. Po izgubljenju sicilijske b­aze je talijanska mornarica zaprla Jadransko morje i austro-ugarska mornarica je mo­g­la operirati samo u toj lokvici.

Još na jednom bojnom polju je operirala austro-ugarska mornarica, u Kini, pred otokom Tsingtau s vojnim brodom Kai­serin Elisabeth, ku je vlašća po­sada morala potopiti kada su ju opkolili antantni brodi 1914.

Najugroženija je bila baza u Kotoru, baza za podmornjake, ku su Francuzi iz Črne Gore s vrha Lovčena kontrolirali. Stoprv 1916. ljeta se je ugodalo krstarici Radetzky isprašiti francusku bateriju s Lovčena. Najbolje je bila izgradjena Pu­la s vojnimi brodi Viribus Unitis, Tegetthoff, Prinz Eugen i Szent István, ki brodi su spadali med najmodernije svojega vrimena.

Austro-ugarska mornarica je svakako kanila van s Jadran­skoga morja. Najveća bitka je bila u februaru 1917., poznata kao Otranto bitka. Tom prilikom je Szent István torpediran i kod otoka Premude i potonuo, na ča je konteradmiral M. Horthy prekinuo bitku i mornarica se je povukla u sv­o­je baze.

Značajnu silu je Austro-U­garska dala i sa podmornjaki od kih je operiralo oko 20 u morju. A pometanje minov je na početku boja peljala u vla­šću katastrofu vlašćega broda.

Spomen vridno je, da se je posada u Kotoru u februaru 1918. ljeta na glas ruske revolucije i štrajka u Beču pobunila, ku bunu su krvavo ugušili.

Austro-ugarsku mornaricu, zvana Dunajske flotile su pojerbale naslijedne sile, u pr­vom redu novostvorena SHS, s kom ali novoimenovani konteradmiral Janko Vuković nije imao čuda sriće, jer su Viribus Unitis Talijani 1. novembra 1918. tor­pedirali i brod je potonuo s kapetanom i posadom kod Pule. NN odaju du­žnost mornarici samo u jednoj sliki iz pristani­šća Cattaro na početku 1917. ljeta, naši su vojaki prizemljeni i ne idu na vodu.

(NB)