Naš susjed Madjarska nije na najboljem glasu niti ne u Austriji a čim dalje prema zapadu tim čemerniji je ugled i tim oštriji su glasi protiv ove države s kih 10 milijuni stanovnikov, s konzervativnom vladom na čelu s premijerom Viktorom Orbánom. A od dana u dan je veći otpor protiv službenoga stava unutar Europske unije. Ako pak gledamo gradišćanske Hrvate kao narodnu zajednicu, onda nas to mora pogoditi diboko u srce. U pitanju pozicije Madjarske unuter Europske unije i gradišćanski Hrvati su diboko rascipljeni. Dokle ovi u Austriji kategorično odbijaju Orbánov stav recimo u pogledu na migrante ili na odlučnu volju da si od nikoga ne kanu dati reći ča imaju djelati a još manje da bi im gdo smio zapovidati — tim veći je otpor ovih na madjarskoj strani (a dijelom i na slovačkoj) protiv oficijelne politike unutar Europske unije, ka od svih (još) 28 članov ne samo očekuje nego potribuje da živu solidarnost i da svi postupaju na isti način, npr. s pogledom na migrante odnosno azilante.
Morebit je prepotentno i precjenjivanje vlašćih mogućnosti odnosno političkoga uticaja, ali ne bi bila sada skradnja dob da delekovidniji, promišljeniji a tim i uspješniji i puni dobre volje gradišćanski Hrvati i Hrvatice pokušavaju uticati prvič na političku i društvenu klimu uzor gradišćanskih Hrvatov u ovi susjedni zemlja, a da pak pokušavaju uticati i na svoje regije a u krajnom i na domicilne države. Nije li to naša dužnost, da se svimi našimi mogućnosti uperemo, suprotivimo ponovnomu raskolu nas Hrvatov na ovom području a tim i raskolu Austrijancev i Madjarov a ne na poslidnje i ponovnomu odvajanju Madjarske (a s njom i Poljske, Slovačke i drugih držav) iz sridnje Europe. Ta scenarij je vrlo realističan i zapravo nijedan nije dosta pametan, da bi se tomu suprotstavio.
Nismo se u prošlosti isticali kao bogzna kakovi diplomati ili politički uticajni ljudi odnosno zajednica. Ali se čini vrlo potribnim, da sada konačno stupimo na plan da se suprotivimo mogućemu raskolu u malom (naša hrvatska zajednica na ovi prostori) i u velikom to ča je nekad bila središnja Monarhija, dakle, pred svim to područje ko sada pokrivaju Austrija i Madjarska.
Imali bi i mi gradišćanski Hrvati — znamda skroman, ali ipak — instrumentarij kako stupiti na plan:
1. Koordinacijski odbor gradišćanskohrvatskih društav i organizacijov. U ovom neformalnom ali ako kani dosta moćnom gremiju mogli bi se dogovarati o protumjera prijetećemu ponovnomu raspadu naše zajednice.
2. Do sada zapravo još ništ nismo čuli o novoformiranom društvu Hrvat S.A.M. ko kani povezajući djelovati prik granice. Sada bi bila odlična prilika pokazati cilje i namjere — a zač pak ne i zajedno!?