Rodjeni Velikoborištofac dr. Jandre Karall je 1958. ljeta zaredjen za duhovnika. Slu­žbovao je u Velikom Petar­štofu, Rohuncu, Štikapronu i Bandolu. Na Bečkom sve­u­čilišću je Jandre Karall napisao 1967. ljeta disertaciju o vjerskoj književnosti tada­šnjih zapadnougarskih i da­nas gradišćanskih Hrvatov do početka 19. stolj. Zna­n­stveno se je bavio i drugimi gradišćanskohrvatskimi temami i je redovito pisao vje­r­ske članke u Crikvenom gl­­asniku a piše i za Hrvat­ske novine. Danas u mirovini živi u južnogradišćan­skom Ketelju (Neumarkt im Tauchental).

 

KETELJ — Od 1975. ljeta do svojega umirovljenja 2000. ljeta je dr. Jandre Karall bio farnik Velikoga Petarštofa. Po tom je od 2010. do 2013. ljeta bio dušobrižnik na zemaljskoj bolnici u Borti, kade još i dan­danas po potrebi služi hrvat­ske maše. Jubilar živi u mirovini u Ketelju i pomaže u fari u Stinjaki. Ljetos u marcu je dr. Jandre Karall komentirao napetu dušobrižničku situaciju u rodnoj mu fari Veliki Borištof. Kao farnik u južnogradiš­ća­n­skom Bandolu (Weiden/Re­ch­nitz) u Vlahiji je dao iz­graditi kapelu u Parapatićevom Bri­gu, ka je posvećena hrvat­skomu svecu Nikoli Taveliću. Uza to se je od 1963. ljeta, sk­u­pa s farnikom Franzom Eisnerom, du­šobrižnički skrbio za Sabaru, ka je bila filijala Vincjeta. S 2009. lj. je Sabara po odluki ondašnjega bišku­pa dr. Pavla Ibyja pripojena k fari Bandol.

 

Dr. Jandre Karall je bio nad­zornik za hrvatski vjeronauk u Gradišću i desetnik dekanata Rohunac. Zvana toga je podu­čavao vjeronauk na višoj tehni­čkoj školi u Pinkafelju, a bio je član Savjeta svećenikov i Pa­s­toralnoga savjeta. Za svoje dj­e­lovanje je Jandre Karall primio »Časni znak zemlje Gradišće«.