Savezno kancelarstvo u svojem izvještaju Vijeću Europe nagla­šava, da se u Austriji nijednomu ne uskraćuje hasnovanje gradišćanskohrvatskoga službenoga jezika (Staatenbericht Österreichs 2011: 77-80). Na skurilan način država oprav­da­va nezadovoljavajuću manjin­sku situaciju i brani svoju pasivnost i ne postojeću jezičnu politiku: „dajte im mira, neka činu ča kanu, da se problem riješi sam od sebe“.

Kancelarstvo ne pozna razliku med bosanskim-hrvat­skim-srpskim i gradišćanskohrvatskim

Vijeće Europe je Austriju pitalo, ka­de se izvan autohtonoga područja gradišćan­skohrvatski je­zik još podučava. Nato je Austrija u izvještaju odgovorila, da se u glavni škola u Tirolu i Vorarlbergu podučava „bo­san­s­ki-hrvatski-srpski“. Takozvana jezična kombinacija BKS se odnosi na doseljenike iz biv­še Jugoslavije. Ali Jezična čarta ne uzima u obzir jezike doseljenikov. Savezno kance­larstvo je zaminilo gradišćanskohrvatski jezik, jezik autohtone manjine u Au­striji, s jezikom doseljenikov iz bivše Jugoslavije (prisp. ibid: 75).

Vijeću Europe je u skladu s eficijentnim jezičnim planira­njem važan kontinuitet dvojezičnoga podučavanja. Savezno kancelarstvo je u svojem izvještaju priznalo, da po zavr­šetku osnovne škole već ne postoji dvojezično školovanje u gradišćanskohrvatskom jeziku. Za glavne škole je potriban odgovarajući broj prijavov. Austrija veli, da starji ne kažu interes za podučavni predmet „gradišćanskohrvatski“ (pri­sp. ibid.: 70-71). To nas ne triba ni čuditi. Država Austrija ne poduzima ništ, da bi se pobolj­šao imidž gradišćanskohrvatskoga jezika. Uza to si s gradiš­ćanskohrvatskim jezikom nigdor ne mo­re shoditi šanse za bo­lje socio-ekonomsko stanje.

Učitelji ne znaju dost dobro hrvatski

U pogledu na dvojezično pod­učavanje u osnovni škola, Kancelarstvo ne veli, koliko se podučava po hrvatsku, ali nagla­šava, da učitelji odlučuju sami, koliko ćedu podučavati hrvat­ski. Austrija veli, da to odvisi od predznanja dice (vgl. ibid.: 66). Ovde je Kancelarstvo zamučalo, da učitelji nimaju dost jezičnoga zna­nja za kvalitetno podučava­nje. Država ništ ne čini. Ona odgovornost riva na učiteljstvo, a učitelji podučavaju onako kot kanu. To se ne poklapa s nakanami Vijeća Europe.

Na sveučilišću se ne nudi gradišćanskohrvatski, a niti translatologija, znanost prevodje­nja. S druge strani upravna tijela sve već potribuju prijevode u gradišćanskohrvatski jezik (prisp. ibid.: 82). Mnogi prijevodi ne odgovaraju jezičnomu standardu. Jezično neznanje se zrcali i u mnogi gradišćansko­hrvatski teksti. U vezi s Pa­no­n­skom gimnazijom u Gor­njoj Pulji, kade se hrvatski jezik podučava kot obavezni predmet, Kancelarstvo veli, da apsolventi mnogokrat študiraju jezike na sveučilišću (prisp. ibid.: 69). Sa študijumom jezikov Kancelarstvo ne more misliti na gradišćanskohrvatski jezik, ar ov jezik na sveučilišću ne postoji. 

(Agnjica Csenar-Schuster)