Odbor Spkd Prosveta u Be­ču će i u 2020. nastaviti bor­bu za srpski jezik u Austriji, najavljuje Srđan Mijalković, predsjednik odbora, zadovo­ljan po uspješnom koncertu povodom srpskoga Novoga ljeta. On ističe da će po us­pješnoj skupšćini ka je odr­žana u decembru i osvježe­nja uprave o ovom ljetu nastaviti lobiranje da se tako­zvani Bhs (bošnjačko-hrvat­sko-srpski) jezik prilagodi pravim potrebam. Podsjeća i da u Austriji status srpske z­ajednice nije dobar, još ma­nje status srpskoga jezika.

BEČ — „Apsurd ki ne postoji nigdir u svitu je da srpski jezik, ki govori 10 posto gra­dj­anov Austrije i 15 posto ži­teljev Beča nije priznat, nego se za njega koristi neki izmiš­ljeni politički diskurs Bhs. Sve su to stvari ke moramo da pr­o­minimo i zbog zemlje u koj ži­vimo, ali prije svega zbog mati­ce i zbog ogromnoga broja nas i naše dice ka zaslužuju da za­držu svoj jezik i sačuvaju svoj identitet, da gaju svoju kulturu, kao i svi narodi ki živu s na­mi“ podvlači Mijalković.

Prosvjeta će, kako ističe, nastaviti borbu da srpski jezik bu­de priznat kao zvanični, ma­ternji jezik. „Pokušat ćemo svi­mi normalnimi, gradjanskimi sredstvi, da upozorimo jav­nost na ta problem. A problem nije neozbiljan, jer nam se dica asi­miliraju, gubu identitet. Oče­kujemo da se i matica pozaba­vi tim, jer ako tretu ili četvrtu generaciju, ne budemo učv­r­stili u identitetu i znanju jezika, oni se nećedu ćutiti za Sr­be i njev odnos prema matici neće biti kako bi tribalo biti.“

Mijalković najavljuje i nastavak djela na kvalitetni kulturni programi, tipa novoljet­no­ga koncerta, koncerta za mir, ozbiljnih izložbov.

„Imat ćemo svečano zatva­ranje izložbe o Milutinu Milankoviću, ka je otvorena po­vodom 800 ljet autokefalnosti Spv i izložbe o Hilandaru. Bit će još nekoliko izložbov, oče­kujemo proslavu Sretenja, u marcu ćemo se takaj baviti da­t­umi ki su važni za naš narod, obelježit ćemo i nesrićno bo­m­bardiranje i pogrom na Ko­so­vu i Metohiji.“

Uglavnom će se djelo Pro­svjete, kako on veli, nastaviti u tom smislu da čim već bude most izmed matice i dijaspo­re, ali programi ki su kvalitetni.

„Lipo je to ča mnogo ljudi djela na promociji kulture, ali se često u Prosvjeti pitamo ki je smisao toga djela? Ča se nas tiče, smisao je u tomu, da se kroz osnivanje i održanje ško­le i kroz sve kulturne progra­me, doprinese boljemu polo­žaju Srbov u Austriji, ali i u širjem kontekstu da veza iz­med rastresenja i naše matice i u Beogradu i u Banjoj Luki bude čuda kvalitativnija, i u krajnjem slučaju, da dijaspora zaista postane dio tog srpskoga duhovnoga i kulturnoga pro­stora ki se sastoji i od matice i od rasipanoga naroda. Mo­ra­mo snažno njegovati svist o to­mu da smo mi svi Srbi, da ima­mo isti identitet, jezik, tradiciju“ poručuje Mijalković.

(Z. Mirković, Vesti)