Svečevanje 70. jubileja Hrvatskoga akademskoga kluba (HAK) četvrtak, 6. decembra je počelo s generalnom sjednicom. Pri tom su odibrali studenticu prehrane u prvom ljetu Veru Buranić iz Mjenova za novu predsjednicu kluba. 19-ljetna je naslijedila Vulkaprodrštofku Martinu Špiranec, ka je jedno ljeto dugo bila predsjednica društva i je bila naslijedila Davora Frkata. O budući projekti je rekla nova predsjednica HAK-a, da se kani zalagati za to, da dostanu „nove člane i da se mladina opet već interesira za djelovanje u HAK-u i u drugi društvi narodnih grup“. V. Buranić je stupila pred tri miseci u HAK.
BEČ — „Laudatorica prilikom ovoga jubileja je bila mag. Marijana Grandić, ka je bila prva žena na čelu HAK-a i to od 1979. do 1981. S tim se je sada isključivo žensko predsjedničtvo HAK-a elegantno izvuklo iz mogućega natezanja, gdo od brojnih starijih predsjednikov ili i već njih bi moglo ili moralo govoriti ovom prilikom. A bilo ih je nazoči nekoliko. No, Marijana Grandić je bila sigurno dobar potez, jer ona je ostavila jak pečat na toj dobi kada je bila direktno angažirana u gradišćanskohrvatskoj manjinskoj politiki a se je i nadalje svenek bavila i manjinami i ljudskimi pravi. To prijašnje generacije HAK-a nažalost nisu iskoristile. Ali je činjenica da se HAKovske generacije jako brzo minjaju, s nekoliko iznimkov, i da zato čuda puti fali kontinuitet — koga ima npr. Hkd u Gradišću ili u novije Hrvatski centar u Beču.
Na svaki način je Marijana Grandić našla puno toga ča triba spomenuti i ča je hvale vridno u minulih 70 ljet HAK-a i je velikom simpatijom gledala vrlo mladi novi odbor HAK-a u koga se, naravno, jako zaufa. Marijana Grandić je pred velikim brojem i zrelijih ali pred svim i mladjih ljudi, ki ju sigurno već ne poznaju, jasno naglasila da „mi gradišćanski Hrvati imamo ča za pokazati i za dati, i nam samim ali i Gradišću, Beču i Austriji. Mi smo dali i dajemo puno u društvenom smislu, folkloru i politiki.“ Kao najvažnije kamenmedjaše uz ostale i u hrvatskom pokretu uopće ali i djelovanju HAK-a Marijana Grandić vidi:
- „Državni ugovor iz 1955. ljeta s Člankom 7 ki garantira manjinska prava autohtonim narodnim grupam u Austriji,
- da se je u HAK-u kod post-68-merašev čuda ugodalo i se je napredovalo — i u protestu protiv npr. „posebne brojidbe, rušenju dvojezičnih seoskih tablic u Koruškoj i Zakon o narodni grupa 1976.,
- solidarnost s koruškimi Slovenci a ne na zadnje i u demonstracija za naša prava, to je bila naša najpolitičnija dob,
- zalaganje za manjinska prava, za upeljanje hrvatskih emisijov na Orf-u, za hrvatski ods. dvojezične gimnazije, i bez HAK-a svega toga ne bi bilo,
- intenzivni kontakti s političkim vrhom u Jugoslaviji i u sklopu sa SR Hrvatskom: karavane prijateljstva, jezični tečaji, znatna financijska pomoć, gostovanje muzičkih grup iz juga u Gradišću,
- HAK kao personalna rezerva za druga hrvatska društva;
- u 90-ljeti i HAK je prihvatio Narodnosno vijeće (Narodnosni savjet) pri Saveznom kancelarstvu) po ljeta dugom odbijanju,
- angažman u MEN-u/ JEV-u;
- HAK mora dignuti svoj glas još jače protiv ksenofobije i za čuvanje ljudskih prav i mora se zalagati za otvorene granice;
- željim si npr. izložbu »HAK u minulih 70 ljet«.“
M. Grandić je apelirala na mlade da moraju učiti i znati svoju povijest, da bi imali budućnost. „Moramo se baviti tim ča je bilo, da bi razumili zač smo tamo došli, i do kamo smo došli. Ne vidim vizije i rado bi znala kako je to sa školstvom u Beču. Nadalje moramo najti odgovore nato kako ide dalje i s tiskanimi mediji i kako se stoji s našimi sadržaji u nimški mediji?“ Jasna je bila Marijana Grandić u pogledu na dvojezično školstvo u Gradišću rekavši „Toga nimamo“ a „Dvojezičnost u seli nije realizirana“.
Govoreći o početku HAK-a, Marijana Grandića je napomenula, da se ovo studentsko društvo bilo zamišljeno kao Hrvatski CV i s tim ciljem da se stvori mriža. Jasno je bilo potribovanje Marijane Grandić, da se mladi tribaju povezati sa starimi, da je potriban Think Tank da bi jedni doznali i znali već za druge i da bi napredovalo i čim već područjev.
Kako je Vera Buranić uz ostalo naglasila pri svečevanju, u budući miseci kanu nastaviti djelo na nekoliko projektov. Tako ćedu napraviti folder u formatu A5 o gradišćanski Hrvati, ki će sadržavati najvažnije podatke o jeziku, povijesti i prava narodne grupe. Ov folder kanu razdiliti u čim već škol. Mlade HAKovke su skupa s dizajnerom i layouterom Nikolom Znaorom predstavile obnovljeni logo HAK-a, koga su dali otiskati i na majice, lajblje. Drugi veliki projekt je takozvani „Gradišćanskohrvatski bim“. Tramvajem od Wiener Linien se kanu voziti po Beču na kampuse i k sveučilišćam i informirati studente o narodni grupa. Ovakov neobičan projekt da bi mogao biti zanimljiv posebno za mlade ljude, ki išću ča novoga, je rekla nova i mlada predsjednica HAK-a Vera Buranić. Angažman prik austrijskih granic ona vidi kao jako važan dio djelovanja, kako je to na primjer suradnja u Mladini europskih narodnosti (MEN). Tako su i pri poslidnjem jesenskom seminaru MEN-a u Požunu sudjelovali zastupniki HAK-a.
Na ovo slavlje HAK-a je došla i delegacija MEN-a na čelu s predsjednicom Giuannom Beeli, Retoromankom iz Švicarske, ka je naglasila da triba se zalagati i čuvati „multikulturnu i većjezičnu Europu s istimi pravi za sve. Kao poklon je Veri Buranić predala „kulinarsko putovanje kroz Europu“; vrićicu s različnimi kulinarskimi specijalitet npr. Frizov, Sorbov, Slovencev, Talijanov, Retoromanov i drugih.
Slavlje hakovcev uz odličnu svirku Paxov nastavilo se je do ranih jutarnjih ur — barem za najtvrdje i najjače med mladimi :-)
(uredn.)