Petar Tyran

Zahvaljujemo relativno mladomu a sada jur i bivšemu fu­nkcionaru iz najužega kruga Hrvatskoga kulturnoga društva u Gradiš­ću, ki vrlo jasno, glasno i samovoljno i nadalje zastupa Hkd u hrvatskom Savjetu za narodnu grupu da nas je op­o­menuo da bi se već tribali o­svrnuti u našem izvješćava­nju Republiki Austriji „od ke si Hštd očekuje da skrbi za opstanak Hrvatskih no­vin“. Kritičnomu štitelju i pisatelju kritičnoga osvrta na očito vanjskopolitičku ali i u­nutarpolitičku liniju Hrvat­skih novin se bojsek ne vidi nezahvalnost prema Repub­liki Austriji, u prošlom broju Hrvatskih novin i opominje uredničtvo da je to drugi ro­djendan one države, od ke si Hštd očekuje pripomoć. Kri­tični štitelj i angažirani sav­jetnik u Hkd-u a isto kako i u Hak-u (već) ne vidi „važnost vlašće sadržajne neodvisnosti“ i nerazumljivo mu je da HN „(…) ne služu gradišćan­skim Hrvatom u Madjarskoj kot neodvisni izvor novosti“, a to mu je „nerazumljivo“.

U stilu oštroga i promiš­ljenoga otvorenoga kritičara  od HN ujedno i očekuje „ne bi li se neovisne novine morale bolje suprotstaviti autokratom?“ misleći na madjar­skoga premijera Viktora Orbána. A u isti čas potribuje, da „Kritika na njemu i na nj­e­govoj autrokatskoj državi mo­ra biti dopušćana u neodvisni novina u slobodnoj državi, u karikaturi kot i u drugi obliki“.

Pravoda, sve to moremo najti u HN a tim već zahva­ljujemo pisatelju toga kritičnoga štiteljskoga pisma. Da toliko vehementno potribuje kritični stav, koga uprav mo­re najti i čitati u HN — od napisov i člankov do komen­tarov — potvrdjuje dostkrat i teški položaj u borbi i zala­ga­nju za čim bolju i temeljitiju informaciju ku nudimo na­šim štiteljicam i štiteljem.

Koliko će ov angažirani i uvjereni Austrijanac u redi Hkd-a i drugi kulturni udru­ženji u južnom Gradišću biti vrijeda odlikovan od ove Republike, se sada i s ovoga mj­­e­sta ne more procijeniti, jer se za svako odlikovanje mora pr­vič najti negdo ki to znamda i zaslužuje a drugič da njega ili nju mora i negdo predložiti.

Iz povijesti znamo za ov­a­kovu vjernost dotičnoj državi. U našoj povijesti su to bili madjaroni, ki su bili nagla­še­no i pretirano vjerni državi u koj su živili. U našoj povijesti znamo i o brojni ljudi iz naših hrvatskih redov u Gradišću i u Beču, da su posebno naglasili svoju lojalnost ovoj državi, vjernost ovomu sistemu a uza to su i nagradjeni, dijelom još i jako visoko — ča do današnjih dani.

Spomenuti i sad jur nekoliko puti citirani pisatelj ja­s­no i glasno širi, da odbija „au­tokrata“ Orbána, ali nikako ne odbija madjarski narod. Ovde vjerojatno misli i na gra­di­šćanske Hrvate u Ma­djar­skoj s kimi ga čekaju sigurno još vrlo zanimljivije — ali i kon­trerne — diskusije.

Kategorije