Tipično za svakoga človika je, da se more učiti i naučiti jezike. Ta genetski potencijal je prirodjen. Novorodjeno dite se more naučiti svaki jezik, koga čuje u svojoj okolici. Svi jeziki su spodobni. Oni imaju kompleksne strukture riči i rečenic. Oni se odnosu na prošlost, budućnost, na prostor, na opažanja, predmete, čine i emocije. Bitna je spoznaja, da su jeziki svenek samo nesavršene adaptacije. Oni nisu optimalni odgovori na probleme komunikacije. Človičji moždjani i njegovi organi za artikulaciju su se razvijali milioni ljet, i tako je homo sapiens nastao sposoban da govori. Sposobnost govora je prilagodjivao svojim potriboćam. Generacije ljudi su rezultat preuzimale i ga modificirale. I tako je svaki pojedini jezik svoju gramatičku formaciju sticao kroz vijeke. Ako jezik izumre, se već nikada neće razviti jezik, ki je spodoban izumrlomu. I zato kad kot rečeno nijedan jezik nije perfektan, niti izumrli, ga se ne more niti rekonstruirati. Još jedna spoznaja je u lingvistiki važna. Homo sapiens nije kreirao primitivne jezike, i zato nijedan jezik ne more postignuti viši položaj. Gdo misli, da „primitivni“ narodi imaju primitivne jezike, on se vara. Ti jeziki u jezičnom dobru, morfologiji i gramatiki imaju solidne, temeljite strukture. Kultura tih ljudi je u prvom redu jezična kultura. Jezik je instrumenat, pomoću koga oni uredjuju svoje socijalne odnose i u koga polažu sva svoja iskustva.

 
Svaki jezik reprezentira identitet i človičju kulturu. Kad se kamenodobno gospodarstvo napušća, i gospodarske veze proširuju, a u žitak se integriraju i tehnički komunikacijski mediji, jezik nastaje jednostavniji. Onda je naime potribno dostignuti već ljudi.
 
Ako ljudi nekoga plemena napustu svoj jezik, ne skrsne nešto primitivnoga, da bi na prazno mjesto stupilo nešto boljega. Onda izgubimo jedinstven oblik kulturnoga identiteta. Jezična raznolikost je rezervoar za intelektualne sposobnosti človika: oblikovanje socijalnih ritualov, poeziju, taksonomske sisteme za nazivanja prirode, osebujne načine, da bi se izrazile diferencije i uspostavljali interesantni logični odnosi, da bi se izrazile fajne socijalne i emocionalne fasete raspoloženja.
 
Fascinacija jezikov postoji u tom, da su u nji kodirane intelektualne sposobnosti. I zato gubitak nekoga jezika znači, izgubiti intelektualne temelje. Zato je raznolikost jezikov kapital na području intelekta, človičjega duha. 
(Agnjica Schuster)

Kategorije