Petar Tyran

Iako ovo kod nekih od ml­a­djih generacijov morebit neće naići na preveliko raz­umivanje, ipak se ovde radi o sve većem problemu u našoj muzičkoj sceni: razglas, str­a­šna glasnina, ubijajuće diboke frekvencije a kao posljedi­ca: uškodjeni sluh a dostkrat i poremećaj kucanja sr­ca (p­o­lag dijagnoze lječnikov, ki po strašno glasni koncerti s poduplanimi dibokimi basi sve već moraju konstatirati ško­d­ljivost toga svega a zdr­a­vlje pred svim mladih ljudi).

Uz pogibelj da si moramo dati reći od nekih kako da ni­mamo poj­ma o modernoj muziki — ima takovih hrab­rih i uvjerenih, ki misl­u da su oni prona­šli glasnu mu­ziku, da su stoprv oni izumili pra­vi zvuk (sound) muzike, ka dj­eluje sto­prv od odredjene jačine i gla­snoće — ipak je pristigao trenutak, kada tri­ba glasno i jasno reći: mnogi kon­certi naših muzičarov su pre­glasni, ubijaju a konačno i spraznuju dvorane i livade.

Dani mladine su nastali sve glasniji, Crotisade su nastale sve glasnije, koncerti naših (s pravom) toliko hvaljenih i promoviranih grup (i u HN) su nastali pre­glasni. Tako da to zapravo već nije za izdr­žati. Špica sv­ega je ako si m­u­zičari sa­mi začepu uši a sto­ju zapravo ionako za orija­ški­mi, divovskimi turmi zvu­č­nikov. A pred kimi stoju mladi lju­di, ke ova lavina, silija zvu­č­nih valov pogadja u tijelo, glavu a pred svim i uši.

Svim ki mislu da ovo sada piše negdo, ki nikada nije bio u rock-koncertu, da ovako mi­slu oni ki su prestari, ki ni­ma­ju sluha za modernu muziku, ki ne razumu da stoprv od od­redjene jačine zvuka po­činje pravi užitak u ovoj muziki iz ke pak na kraju koncerta pretežni mladi ljudi, za­pravo još dica „zugedröhnt“ s vrtoglavicom teturaju (torkeln) iz dvorane i mislu ka­ko super je bilo, jer su čisto omamljeni. Svim, ki to mislu, ovo za ušeta: Slušali smo koncerte tvrdih rock-grup kao npr. Deep Purple, Black Sabbath, Led Zeppelin, Genesis… kasnije pak The Who, Queen i mn­o­go dr­u­gih. Bili smo i na Bruji, Zetori… — i svi danas još čujemo. A onim, kim je oslabio sluh to nije od preglasnih konce­r­tov u ki se je ipak još čula i muzika, su se mogli raziznati instrumenti a naravno i glasi.

Današnja kvaliteta — a ovo se tiče pred svim i u prvom redu naših domaćih hrvat­skih muzičarov — je natpro­sječno visoka, mnogi od njih su studirani i diplomirani mu­zičari i pedagogi, su izučeni pjevači i imaju pedagoške iz­obraze na tom području. Tim već nam mora biti žao, da se od te njeve vještine samo još jako malo čuje, more razizn­a­ti, jer to kroz to strašno pojačanje nastaje neproznatljivi šum, buka u koj se je zgu­blja sva njeva muzička vje­šti­na i umjetnost.

Kod ribe se zna, da ako se na nju maže puno česna, nije dobra. Ovi naši muzičari ne bi tribali toliko pojačanja da bi prikrivali njevu slabost, jer oni su dobri, jako dobri!

Kategorije