Ukoliko je zaista realisti­č­no da će s 1. novemb­rom 2020. ljeta dojti personalnih promjenov u uredjiva­nju Hrvatskih novin će se pokazati stoprv onda ako bu­de tako daleko. Neki sa stra­hom drugi s veseljem razmiš­ljalju o tom terminu. Činjeni­ca je da bi s tim danom trib­a­lo profunkcionirati temeljito financijsko rješenje kao uvjet da HN i nadalje moru redovito izajti. Ali će ovisiti u pr­vom redu o 24 zastupnikov u hrvatskom Narodnosnom vi­jeću (Savjetu u narodni gru­pa) na čelu s predsjednikom i potpredsjednikom — ili moguće i predsjednicom ili potpredsjednicom — će li biti po­litičke ods. zakonske odluke o temeljitom podupiranju ma­njinskih tiskanih medijov, u prvom redu Hrvatskih novin. Nadalje se to tiče, pravoda i koruškoslovenskih Novic, a u daljnjem tiskovnic i ostalih autohtonih narodnih grup.

Sada kada su o budućnosti HN pojačano po­čeli razmi­š­ljati u krugi izvan izdavača no­vin, Hrvatskoga štamparskoga dr­uštva, je opet jednoč potribno naglasiti zač stoju HN, zač se zalažu i ča im je sama data zadaća, mogli bi reći i po­ruka. S odlukom u osamde­seti i devedeseti ljeti da smo p­očeli proširiti sadržaj a tim i opseg i upeljali regionalne stranice po shemi jug, sredina sjever s posebnom pažnjom i za Beč a pak i za one Hrvati­ce i Hrvate, ki danas živu iz­van geografske odnosno političke najmladje austrijske sa­vezne zemlje Gradišće (Burgenland) smo naišli na vrlo pozitivnu ocjenu a pripojili smo narodnomu tijelu opet i na dijele, od kih smo (iz au­strijskoga gledišća) bili otcip­ljeni pi 1921. a pred svim i u 1956. a pak i 1968. ljetu.

U pogledu na političko dr­žanje i orijentaciju smo išli jedinim mogućim putem, na­i­me da naglasimo partijskopolitičku nezavisnost, uredni­čku samostalnost — iako to nekim na početku znamda i nije bilo tako pra­vo — s jasnim ciljem: da ujedinimo cijelu hr­vatsku narodnu grupu, ka ži­vi na ovi teritoriji i da pokusimo oja­čati vezu takozvano­mu „matičnomu narodu“, ži­vu nīt ku smo bili skoro izgubili.

U pogledu na izvješćava­nje o politički tema smo se dr­ža­li gesla našega prethodnika Naš Tajednik, ki je imao pu­no toga na svoji stranica. I nam je bio i je nada­lje cilj, da na našem jeziku moramo po­kriti čim već podru­čjev svaki­danjega života, zapravo sve ča se nas tiče. A to je isto ča moremo najti i u većinski no­vina i mediji uop­će, ke naši štitelji redovito kon­­zumiraju.

Cilj nam je bio, isto kao i na­šim prethodnikom da dižemo samosvist naših štiteljev, je podučimo u jeziku i takorekuć redovitim štiteljicam i štiteljem „šerafimo“ jezično zn­a­nje polako ali stalno pre­ma gori. Znamo, da to sami ne moremo uopće ako nam ško­la ne pomore. Ali jur poče­to s Miloradićem, Meršićem st., Klaudosom, Bintingerom, Igna­com Horvatom i drugimi smo to barem pokusili.