Petar Tyran

Gdo još nije vidio mjuzikl u Mjenovu u izvedbi Mlade inicijative Mje­no­­vo ima još priliku petak, 13. julija (20.30) pod vedrim nebom u farskom vrtu u Mje­novu. Zapravo smo o minuli produkcija glumačkoga i mu­zičkoga kolektiva uvijek pisali u superlativu. Dakle je teško stupnjevanje, jer smo se jur koristili svih onih pri­dje­vov (Eigenschaftswörter) s prefi­ksom (Vorsilbe) „naj-“. Ali sve­nek i nanovič je oči­gledno moguće najti nove ili dodatne riči da se more izraziti odu­ševljenje, uživanje a ne na zadnje i zahvalnost za nešto ča nije svakidanje niti svako­ljetno, nego, nažalost, se dogadja samo svako drugo lje­to, zavaljujući i J. Zvonariću.

U mnogo čem je, naravno, ponavljanje. Ali se uvijek mo­ru najti novi aspekti, kih je vridno spomenuti a pred svim i istaknuti u vezi s Mladom inicijativom u Mjenovu. Ko­liko ljudi je u stanju intendan­cija ovih „mjenovskih ljetnih igar“ pod peljanjem Irenke Darabos mobilizirati za svoj kazališno-muzički projekt, je u najmanju ruku čudo. Koliko je muzikalnih ljudi u tom tako malom sridnjogra­diš­ća­n­­skom Mjenovu nije skoro za vjerovati. Ali za poznavatelje muzičke scene i povijesti u Gradišću to nije toliko čud­no, jer su se jur mnoga zna­n­stvena djela i istraživanja ba­vila ovim posebnim (i hrvat­skim) muzičkim darom Mje­novcev a pred svim i Mjenov­kov (npr. i Pierine sestre). Činjenica je, da u Mjenovu zapravo svaki i svaka zna ja­čiti, ima dobar glas a je i ritmički nadaren/a tako im je i tanac u krvi.

Ako im pak jugo iz Zagreba u Mjenovu dopuše Sr­đa­na Borotu-Buranića, je ispunjen i drugi uvjet za zgo­ra spomenutu uspješnu muzičku produkciju. Ča bi mjuzikl bio bez plesnih pokretov, pravoda i akrobatskih skokov i u ko­lo upletenih kretanj? A se smi, ne, mora reći na ovom mjestu, da koreografu stoju na raspolaganje vrlo atrakti­ni mladi ljudi, vitki a u pogle­du pred mlade žene s velikim otkrićem Jane Ribarić u glavnoj ulogi! Uz Hannu Dara­bos u Mjenovu sada imaju dvi blistajuće solističke zvijezde na m­u­zičkom nebu, a ovo mjenovsko podneblje je puno zvijezd, od kih mnogo ka jur zutra more prosvititi u čuda jačem sjaju.

Treto je orkestar, ki svira uživo — i zbor s „backvokali­s­ticami“. Manje za insajdere ali tim već za širju javnost su se Justinom Kodnarom otvorila nova vrata u novu kvalitetu aranžiranja a nad svim i di­rigiranja, dakle peljanja or­kestra. Ukoliko ima svoje za­sluge u tom muzičkom „bo­o­mu“ i Panonska gimnazija u Gornjoj Pulji na čelu s Gize­lom Čenar (da spomenom npr. tamburaški orkestar Pa­nonci) ona sama će najbolje moći ocijeniti a sigurno i generacije nje školaric i školarov. Da sa Sabinom Balogh uz perfektnu tehniku stoji na ras­polaganje odlična korepetito­rica, kompletira ov uspjeh.

Kategorije