Samo manjina Gradišćanskih Hrvatov odobrava opstanak jezika. Mnogim Gradišćanskim Hrvatom je svejedno, je li će jezik izumriti ili ne. Kadakoč oni hrvatski jezik gledaju kot dio svojega identiteta. Ali to istovrimeno ne znači, da im je važno kultivirati svoj jezik. Prenaporno im je usavršavati svoj jezik onako, da bi mogli govoriti o e­laboriranom kodu. 

 

Hrvatski jezik je opterećenje

Elaboriran jezik je onakov jezik, ki je gramatički ko­rektan, logično strukturiran i u kom govornik ha­s­nuje i stručne izra­ze, kad je njegov mentalni leksikon opširan. U naši škola dici nije po­sredo­vana ni jezična baza, a još ma­nje se ona nauču elabori­ran je­zik. Dobro vladati jezikom bi značilo, samo­stal­no učiti se je­zik. Za to bi Gradišćanski Hrvati morali biti autodidakti. To im se zato ne isplati, kad gradišćanskohrvatski jezik nije po­­triban za ekonomski i socijalni napredak. Suprotivno, gradiš­ćan­skohrvatski jezik je prepreka napretku. Gdo se kani integrirati u nimško društvo, ono­mu hrvatski jezik samo škodi, ar Nimci nimaju rado, kad se gdo uza nje pomina hrvatski. Zato većina pripadnikov gradi­š­ćanskohrvatske zajednice hrvat­ski jezik gleda kot opterećenje.

 

Dvojezičnost kopa grob hrvatskomu jeziku

Gdo kani očitovati svoju simpatiju prema jeziku, nastaje ko­trig kakove tamburaške grupe, u koj si jači hrvatske jač­ke. Ali kotrigi tam­buraških grup se med sobom pominaju po nim­š­ku. Mnogi manjinci tvrdu da ne znaju dost dobro jezik, zato se ga ne pominaju. Drugi se ga opet ni ne kanu pominati, iako bi se ga morebit znali pominati.

 

Negativan stav Gradišćan­skih Hrvatov prema jeziku je u kauzalnoj vezi s politikom austrijanske vlade i s društvenim pritiskom. Pripadnikom ma­njine je jasno, da im hrvatski jezik u žitku ne more nuditi bolje šan­se, naprotiv otežava im interakciju s Nimci. To je uzrok za to, da će se izgubiti. Nimški i hrvatski jezik nisu jednaki i za­to je cijela gadišćanskohrvatska jezična zajednica dvojezična. Ne bi bilo dost, da gdo govori samo hrvatski jezik. Ov oblik bilingualizma je uzrok za asimilaciju. Prošireno je krivo mi­š­ljenje da dvojezični ljudi znaju govoriti dva jezike glajno dob­ro. Naravno to ne štima, kad oni jezike hasnuju za različne funkcije odvisno u koj mjeri im je potriban neki jezik. Nijedn­o­mu nije potriban hrvatski jezik u Austriji, da bi mogao dobro živiti. Mnogi bilingualci u jednom od jezikov, ke govoru, ne znaju ni pisati, a ni čitati (prisp. Gro­sjean & Li 2013: 7). Nijedan Gradišćan­ski Hrvat danas ne vlada hrvat­skim jezikom tako dobro kot nimškim. Populariziranje dvojezičnosti je populariziranje asimilacije. Z­a­to su kampanje za dvojezičnost kontr­a­produktivne. One signaliziraju: Nauči se kot Gradišćanski Hrvat do­bro nim­ški, hrvatski je nevažan u Austriji! Ako se hrvatski je­zik ne komercijalizira, nima ša­nse za opstanak.

 

(Agnjica Csenar-Schuster)

Kategorije