Prije deset ljet preminuo je dugoljetni urednik Hrvatskih novin, kalendarac, lektor i korektor publikacijov i Roberta Hajszana Panonskoga tr edicijov Panonskoga instituta. Kako piše Hajszan u zadnjem Panonskom listu (ki sada izlazi samo još elektronski): Čim dulje ste od nas udaljeni/tim više nam nedostajete! Spominjamo se pokojnoga Tome Schneidera ki je pod teškimi uvjeti (djelao je cijeli dan na pošti u Željeznu) u slobodnom vrimenu i po vikendi lektorirao, korigirao tr uredjivao tekste, članke, priloge i ostalo na dobrobit gradišćanskih Hrvatov.
ŽELJEZNO — Prije deset ljet, 23. marca 2010. ljeta umro je urednik i novinar Tome Schneider. Dugoljetni glavni urednik Kalendara Gradišće, nekadašnih novin Naša domovina i Hrvatskih novin je bio rodom iz Uzlopa a sa svojom obitelju je živio u Željeznom i bio zaposlen kod Pošte. Tome Schneider je bio istaknut i zaslužan gradišćanskohrvatski novinar i urednik. Po Drugom svitskom boju je kao dvajsetljetnik nastao urednik Naše domovine, dvotajednih novin gradišćanskih Hrvatov. Ove novine je uredjivao od samoga početka u 1952. ljetu do konca ishadjanja u 1956. ljetu. Odgovorni su bili Tome Schneider kao i Franc Schreiber iz Maloga Borištofa, ki je bio borac protiv fašistov u Španjolskom gradjanskom boju. Tendencija ovih novin je bila: Sakupljanje opozicionistov med Gradišćanskimi Hrvati (© Nikola Benčić u »Novine i časopisi Gradišćanskih Hrvatov«; Hštd, Željezno, 1985.).
Onda je dostao zaposlenje kod pošte. Kašnje je uz posao na pošti od 1970. do 1978. pak opet od 1981. do 1983. ljeta uredjivao Hrvatske novine, kada je tu dužnost glavnoga urednika od njega preuzeo Petar Tyran uredjivanje ovoga tajednika, centralnoga organa gradišćanskih Hrvatov.
Potom je od 1989. do 1997. bio glavni urednik Gradišće Kalendara. Jur pred tim je pomagao Feriju Sučiću pri sastavljanju ovga ljetopisa gradišćanskih Hrvatov.
Schneider se je svenek zalagao za hrvatski jezik. Zeo si je za dužnost, da piše onakovim jezikom, koga štitelji razumu. Uz uredjivački posao je i sām pisao povijesne prikaze i bio korektor brojnih hrvatskih knjig.
Iz ostalo je prepisao na gradišćanskohrvatski jezik novelu Augusta Šenoe »Prosjak Luka«. Tome Schneider je umro u bolnici milosrdne braće u Beču. Pokopan je 29. marca na gradskom cimitoru u Željeznu.
(uredn.)
U knjigi »Novine i časopisi gradišćanskih Hrvatov«, ku je pisao Nikola Benčić po nalogu Hrvatskoga štamparskoga društva 1985. ljeta na str. 123. piše sljedeće:
(citat iz Naše domovine, ke je uredjivao Tome Schneider)
Našoj novini za provod
S pojavljenjem naše novine Naša Domovina neka se ispuni mnogokrat sprogovorna i mnogovrsna prošnja naših hrvatskih zemljakov u Gradišću. Mimo toga se jur sada predstavljaju našoj novini Naša Domovina velike i odgovorne zadaće, ke započeti i riješiti se jur jako važno kaže.
S tugom i žalovanjem su mnogi hrvatski stanovniki Gradišća nato kazali, da se još uvek ne nahajaju novine ke nam u našem lipom i iskrenom materinskom jeziku posredu mnogovrsne probleme teškoga života, kako se u naši seli, sred naše lipe gradišćanske domovine borba za bolji, za človika vridniji život dogoda. Nijedna rič u našem jeziku i ništa, što bi nam od položaja naše zakonite domoverne manjine, velike probleme svitskih dogodajov, ki se ravno sada u borbi za osiguranje i obdržavanje mira po vsem svitu kažu, bliže doprimilo ili javilo bilo. Ovo vse valja sada nadomestit.
Pri tom je nam uvek već jasno, da u borbi za osiguravanje i obdržavanje mira, u osiguravanju i obrani naše skupne austrijske domovine od boja-voljnoga i narodu neprijateljnoga amerikanskoga imperializma, mi Hrvati u Gradišću ne nek svoj prinos vršiti moremo, nego prema našemu broju i veličini vršiti moramo. Ovo smo mi nam i našoj lipoj Austrijskoj domovini dužni.
No mi hoćemo pri ovoj priliki ne neizgovorno ostavit, da se nam ravno iz ovi vsih uzrokov izvanredno važno kaže, da mi Hrvati u Gradišću konačno i ona prava zadobimo, na ka mi polag demokratskih principov naše Austrijske države jur davno pravo imali bili i ka su nam do današnjega dneva iskraćena postala. Ako je pred kratkim vrimenom krez brojidbu 1951-oga leta ustanovljeno postalo, da je znatan nazadak hrvatske manjine u Gradišću za zabilježit, tako ovo sam kaže, kako je potribno, se za uzrok ovoga nazadka ozbiljno zanimati.
Kada zato zastupamo, da osebina, kultura i jezik našega naroda ne nek obdržani ostanu, nego da se i dalje razvijaju, kada zato zastupamo, da naša dica jednoč konačno zakonitu mogućnost zadobenu, da budu u našem hrvatskom materinskom jeziku podučena, nisu ovo zaspravlje nedna nemogućna potribovanja, nego samorazumljivo demokratično pravo vsakoga Austrijskoga gradjanina.
Istotako, s ciljem boriti se za mir, za napredak i bolji život, hoćemo mi povezati borbu za našu narodnu osobnost sred našega Gradišća i prik toga van u vsoj Austriji. Tako hoće bit nam i moguće, naš prinos za nezavisnost naše domovine i za mir vršit. Zato vojevat i djelovat, hoće bit prva i najodličnija zadaća naše novine Naša Domovina.