Dobro jutro, brige mile, ste se i vi prebudile?“ — tako otprilike u nimškom hitu pozdravlja entertainer Jürgen von der Lippe svoje skrbi.

Skrbi nam žeru snagu. Skrbimo se za dicu, muža, roditelje, kućne živine, za zdravlje, posao, budućnost, financije i tako dalje i tako dalje. Skrbi se pomnožavaju, ako se preveć koncentriramo na nje. Kad se skrbimo, si glavu trapimo o dugovanji, ka se još nisu obistinila, o tom, ča bi se moglo dogoditi u budućnosti. Kad još nije prispilo, nimamo ni šansu, da problem riješimo. I kad smo se počeli baviti jednom skrblju, nije daleko ni druga, a ni treta skrb. Toliko je svega u našem žitku, ča nam more prouzrokovati skrbi i strah. I najednoč je pred nami cio brig srkbi.

Skrbi nam oduzimaju enenergiju. Ča bi ada mogli činiti, da nas ne zadusu? Moremo je pismeno formulirati: Ča je uzrok za moju skrb? Kakov obraz ima moja skrb? I onda se moremo pitati, ča konkretno moremo poduzeti, da prepričimo, da neki problem završi negativno :

• Ča sam jur sve činila, da se ne dogodi x?

• Su moje dosadašnje odluke prave ili moram poduzeti još nešto?

• Ča morem još činiti, da se x ne dogodi?

• Znam jur dost, da morem odlučiti, ča imam činiti?

• Kako si morem pribaviti informacije, da situaciju morem bolje ocijeniti?

• Koga bi mogla prositi za pomoć?

S takovimi pitanji se moremo iz budućnosti opet vrnuti u sadašnjost. Samo u sadašnjosti morem agirati i reagirati. Je li ću kada teško obetežati, sada još ne znam. Pokusiti morem danas zdravo hraniti se, dovoljno gibati se i dovoljno spavati. Danas mi još nije poznato, je li ću zutra izgubiti moje djelo. Ako se toga bojim, morem danas recimo prisvojiti si dodatnu kvalifikaciju ili ogledati se na djelatnom tržišću za novi posao.

Skrbi nas paraliziraju i mi nastajemo pasivni. To nas slabi. Ako se informiramo, druge pitamo za tanač i prosimo za pomoć, smo aktivni, a ne pasivni. I onda je doba, distancirati se od svojih skrbi. Mi naše skrbi ne moremo sada riješiti, a to je bitno uviditi. Sve, ča je u našoj mogućnosti, moremo poduzeti, da prepričimo najgorje, ali mi nećemo moći prepričiti sve.

Seka dugovanja ćedu se dogoditi, svejedno ča poduzamemo. Neka ćedu opet same od sebe puknuti kotno mehur sapunice, a drugo će nastati još i bolje, nego smo sanjali. Najvažnije je, vrnuti se u sadašnje vrime, da bi upravo sada mogli nastati aktivni.                



(Agnjica Schuster)

Kategorije