Vrlo zanimljiva priredba u spomen 100. obljetnice od konca Prvoga svitskoga boja odnosno od rodjenja Prve Republike Austrije 1918. ljeta, na ku je subotu bilo pozvalo Likud (Literarno i kulturno društvo) u Filežu, je dala barem kratke odgovore na mnoga pitanja ali ujedno i otvorila mnoga pitanja na ka bi znamda u Filežu još mogli barem dijelom najti odgovora.
Da je Filež, su Filešci polag organizatora ove priredbe s naslovom »100 ljet Republika Austrija« svoj dio doprinesli sudbini a tim i povijesti ove današnje Austrije, je jedna poruka. Druga je njegova osobna poruka kako „je Austrija dobra, odlična zemlja, ku si tribamo obdržati“. Wolfgang Maderthaner, gen. dir. Austrijskoga državnoga arhiva je citirao Franza (Andréa) Hellera, ki je rekao po smislu da su „Austrijanci u lutriji za najbolje mjesto kade bi se bili mogli roditi, izvukli prvu nagradu“. Tim da su Filešci imali kaštel i grofovsku obitelj i grofovsku gospošćinu, mnogi od njih još dandanas imaju malo drugačiji, pozitivniji pogled na plemstvo ili točnije rečeno na grofe.
Mladi povijesničar i sin sela Mihael Schreiber je — uz ostale predavače i svidoke povijesti — bio vrlo obogaćanje za brojnu publiku. Dao je neke važne odgovore a otvorio još dodatna pitanja, na ke će znamda, ako bude dosta hrabar i neodvisan, mogao dati odgovor. Da je Filež na početku Prve Republike bio skoro čisto hrvatski — kade su nek ti časi! — je jedna stvar. Da su 1938. ljeta sa 100 % glasali za Anschluss je druga stvar (pri čemu naravno ne triba još dodatno naglasiti da se je to dogodilo pod pritiskom nacionalsocijalističke najprvo ilegalne a odna vrlo jake nacinalsocijalističke ćelije u Filežu. Da su ilegalci bili organizirani u Filežu se je sada po prvi put tako jasno dočulo od Mihaela Schreibera, isto i to da su Filešci šmugljali Židove prik granice iz Austrije u Ugarsku i da to nisu činili kao borci u otporu nego za pineze. Prvak med ovimi šmugljari je bio Franc Meršić kako je široj javnosti sada potvrdjeno i od povjesničara a isto tako da je otac Mate Szauera je spao zbog toga kada je šmugljao Židove prik granice. Ovde je za mladoga povjesničara vjerojatno još čuda čega za otkriti, a Gradišćansko društvo za istraživanje, kade je Mihael Schreiber zaposlen mogli bi još puno toga objaviti, ča je danas još u škurini ili se je namjerno ostavilo u škurini.
Iako još nije zaboravljeno, ipak je ov sadašnji jubilej opet ponova prilika da bi se pokazalo na to da ni Filešci 1918. a kašnje 1921. ljeta nisu tako jasno glasali za Austriju, jer su onda imali druge, pred svim gospodarske interese, za ke im je već Ugarska a manje Austrija bila garant da ćedu im se ispuniti ti interesi.
Zanimljivo povidanje Joška Gregorića o Bleiburgu je nažalost prerano završilo.