Kako vruće more ljeti biti?

Kad fizičari diskutiraju o teplinskoj energiji, mislu na onu energiju, ku sadržu djelići (Teilchen), ki se gibaju. Ta energija odvisi od mase, teplinskoga kapaciteta i temperature djelićev. Čim veća je energija, tim viša je i temperatura. U pogledu na termodinamiku ada ne postoji maksimalna temperatura. Ako mislimo u relativistički dimenzija, imaju djelići, ki se gibaju, uz teplinsku i kinetičku energiju. Kinetička energija odvisi od njeve mase i brzine. I tako bi mogli misliti, da postoji maksimalna temperatura, ar djelići ne moru brže letiti nego sa svitlosnom brzinom (Lichtgeschwindigkeit). Tu brzinu nijedan djelić s mirovnom masom (Ruhemasse) ne more dostignuti. Samo djelići prez mase, a to su recimo fotoni, su tako brzi kotno svitlost.

Fizičari svenek nanovič špekuliraju, je li su u granični štadiji moguće maksimalne temperature. Tako je bojse bilo i pri Velikom prasku (Urknall, Big Bang): Stručnjaki su izračunali, da je pri Velikom prasku za hipac dugo imalo 1032 kelvine vrućine. 1000 kelvinov je jednako  726,85 Celzijevih stupnjev. Ova teoretska temperatura se zove Planckova temperatura. Nijedan ne zna, je li kod fizikalnih graničnih štadijev temperatura zaistinu more dostignuti gornju granicu ili je li je teorija došla do svoje granice.