Napisao sam jur mnogo mnogo člankov, s različitimi tematikami, ali uvijek se vraćam toj najvažnijoj: ljubav! Ako si premislimo: bez ljubavi nima vridnosti niti naš najveći dar. Ako smo i život dali bez ljubavi. Ako smo napisali bezbroj lipih člankov bez ljubavi. Ako smo mnogo mnogo djelali, učinili bez ljubavi, znam na svoju diku. Vragu smo pomagali.

 

Ako smo se shranili pod plašt poniznosti i tako ljude zapeljali, da su nas hvalili i dizali na prijestolje časti, vragu smo pomagali. A za ljubavom hlepi človik, kao suha isušena zemlja, ku jur dugo nije natapala godina. Svi ljudi, sve oko nas, svi oči, ke susretnemo su nam na srce uprte.

 

Samo Bog, samo On je ta, iz koga kao iz zviranjka, stalno zvira ljubav, kao iz zviranjka voda. Zviranjak si ništa za sebe ne drži, svu vodu pusti iz sebe, neka natapa dobro i zlo, urodju, ali i halugu.

 

Božja ljubav je neprešušna, ona pada na nas kao godina stalno. Šica svoju ljubav svakamo, na dobro i čemerno tlo, kamenito, ili trnje. I ča bi bilo, kad bi človik primio u sebe, usrkao svu tu ljubav, ku Bog siplje na nas. Odmah bi išlo sve na bolje, odmah bi se žalost sramovala i povukao u kut. Bolesnik već nikada ne bi bio sām, zaostavan. Starački domi bi procvali. Bolnice bi se vrijeda spraznile, bolesnike bi jače ozdravljala ljubav, nego lijekovi, vračtvo. Ne bi bilo depresivni ljudi, jer bi je ljubav, ku bi ljudi na nje zračili vrijeda ozdravila.

 

Ča nam vjera hasni ako je jalova, ako ljudi nek zato vjeruju, da im Bog ča dā, njim sve. Vjera bez ljubavi ne zrači, ne vrači ništa. Istina je, Jezuš je htio reći bolesnikom: Tvoja vjera ti je pomogla, ozdravio si!

 

A koliko ljudi ozdravi danas med nami kroz vjeru. Mislim dosta malo. A tim drugim je svim ljubav potribna, da budu mogli podnositi svoj križ, i nek samo ljubav je more spasiti.

 

Bog zrači ljubav, sunce, zrači tople trake, svitlinu, atom zrači smrtnosne trake. Zrači zemlja, zrači nebo, a ča zračiš ti? Svi mi zračimo nešto, ako drugo ne, nemar, ravnodušnost, ili znam još i mržnju?

 

Kad bi svi nek ljubav zračili i na neprijatelje, živili bi u miru. Ali kako more dojti do mira, ako su srca ne ljubavom nego mržnjom napunjena?

 

Ne on je mudar, ki mnogo zna, ki andjelske jezike govori, ki pozna velika dostignuća naše civilizacije, nego on, ki ima u sebi mudrost srca.

 

Ljubav je u krizi, gdo bi se segurao ovo tajati? A sve ča postoji, postoji iz ljubavi. Bog je svit, nas iz ljubavi stvorio, ljubavom ga podržava i giblje.

 

A ča je človik, ako ga ne giblje, goni ljubav kao sv. Pavla. Ljubav je velika, najveća snaga. Ako se ova velika snaga ne vidi u nami, med nami, onda smo slabi, pomilovanja vridni ljudi. Odaljili smo se od Boga, od ljubavi i smrzujemo se. Koliko je med nami razočaranih ljudi, ki nisu dostali ljubavi, ili sami ju nisu dali. To je jedno i isto zlo.

 

Lubav nije zabava i uživanje. Ovi znadu biti ljubavi najveći neprijatelji. Ljubav je djelo, žrtva, darivanje svega i samoga sebe. Ljubav je aktivna, motorična, uvijek na poslu.

 

Ako je negdi nek svoj ugodan život živio i nikada nije ostavio samoga sebe, da se preda drugomu, ta je nek jako jako površno mogao ljubav doživiti i nek rijetko mu dojde na usta rič: ljubav. Njemu to ništa ne veli. Za takovoga su ljudi, ki ljubu, ki se žrtvuju, ludi!

 

Gdo živi iz ljubavi, je jur sada u raju, a gdo ne ljubi, je jur sada u paklu. Van iz pakla, van iz ravnodušnosti, ili: „ča meni ide sputa moj brat?“ — kako je rekao Kain. Ili ljubav, to je nebo. Ili ne ljubav, to je pakao. Človik ziberi si! Ne, ne zibiraj, poseži za ljubavom. To je, ča ti išćeš, ča ti pravaš, za tim hlepiš, ti i drugi. Zato davaj, da se oživi ljubav med nami, da putuje od jednoga do drugoga, da bi jur jednoč ljubav počela slaviti svoju pobjedu.

p

Kategorije