Jur smo u drugom broju našega Mjs pisali o svetki, zapravo o tom, da se svetki pišu velikom početnom slovom. To neće biti današnja tema. Danas ćemo se baviti nazivom svetka, ki se u Rimokatoličanskoj crikvi svečuje 1. novembra/studenoga, kada svečujemo sve svece i svetice. Dokle se u pravoslavni crikva ov svetak još dandanas svečuje na prvu nedilju po Duhi i označuje završetak vazmenoga dijela liturgijskoga ljeta, je u Rimokatoličanskoj crikvi ov svetak na nagovor irskih fratrov još u osmom stoljeću po Kr. premješćen na 1. novembar/studenoga i se je poklopio sa starim keltskim svetkom „Samhain“.
Ali, kako se sada veli? Svi sveti ili Sesvete? I jedno i drugo je ispravno. Kot vidimo, imamo dva nazive za ov svetak. Pravilno je ada reći: Za nami je svetak Svih svetih. ili Za nami su Svi sveti. A mogli bi isto tako reći: Za nami su Sesvete. (Hrvati ikavci u južnom Gradišću ćedu reći Sisvete.)
Imenicu Sesvete dekliniramo/ sklanjamo kao imenicu ženskoga roda u množini (npr. kao „majke“): N Sesvete, G Sesvetov, D Sesvetam A Sesvete L Sesveta, I Sesvetami.
Imenicu Svi sveti dekliniramo/ sklanjamo po pridjevskoj deklinaciji (npr. kao „veliki“): N Svi sveti, G Svih svetih, D Svim svetim, A Sve svete, L Svi sveti, I Svimi svetimi.
Primjeri u rečenici: Obično idemo oko Sesvetov/Svih svetih na cimitor, kade redimo grobe naših pokojnih, se pomolimo za nje i sviću nažgemo na spomen mrtvih. Dan po Sesveta/Svi sveti je Mrtvih god. Jur se dugo bavim Sesvetami/Svimi svetimi, jer me zanima tema poštivanja mrtvih u našoj kulturi. Na Sesvete/Sve svete se svenek odvezemo u Gradišće i poišćemo grobe naših pokojnih rodjakov.
(Zorka Kinda Berlaković; 76.)