Ponizio je sām sebe i bio je poslušan do smrti na križu. I zato ga je i Bog uzvišio i darovao mu ime, ko je nad svako ime, da se u ime Jezuševo prigne svako koljeno onih, ki su na nebu, na zemlji i pod zemljom.“

Ovo je poruka sv. Pavla Filipljanom i prosi je, da budu takovoga ćutenja, kako je bio Jezuš Kristuš. Jezuš med poslidnjimi. Grišniki, carinari, hištvolomna žena, bolesniki, sve se riva oko njega.
 
Jedno evandjelje donaša Jezuša kao gosta kod jednoga farizeja. Pozvaniki izibiraju mjesta, svaki bi htio na prvom mjestu siditi. Svi oni su prijatelji gostodavatelja, preštimani, ugledni. A siromaha, bolesnoga, šantavoga, slipoga nima med pozvanimi, jer kad bi ih bilo med njimi, onda Jezuš ne bi bio rekao farizeju, neka najprvo pozove šantave, slipe, gluhe. Ti, ke je pozvao, ga moru najzad pozvati i vrnut ćedu mu. Za ovakov postupak ne more od Boga na nikakovu nagradu računati. Ali ako bi bio pozvao te sve siroćake, bilo bi mu naplaćeno na nebesi.
 
Pred Bogom se ne moremo hvaliti s našimi preštimanimi gosti, ali ovimi nesrićnimi, da.
 
Bog postane človikom i se ponizi do križa med razbojniki. Židovi ni do dan današnjega ne moru shvatiti, da se Bog more ovako poniziti pred svitom i zato ga ne priznaju svojim Spasiteljem, još manje Sinom Božjim.
 
On, Jezuš je sjeo zaista na poslidnje mjesto. Visio je na križu, obečašćen, zaostavan, zatajan još i od svojih najbližnjih, od apoštolov. Ali zbog nas iz njegove velike ljubavi ostavio je nebo i nastao zadnji.
 
A najugodnije je, biti na zadnjem mjestu, jer za zadnje mjesto ti nigdor neće biti nenavidan, ali za prvo da. Ako gdo misli, da je već nek drugi, nima pravo, jer veli sv. Pavao „Ča imaš, ča nisi dostao? Ako si je dostao ča hvališ, kao kad je ne bi bio dostao?“ Ako je negdo dostao već talentov nego drugi, ti talenti neka ga dopeljaju do toga spoznanja, da s timi talenti služi druge, da bude sluga svih, i ponizniji od drugih. Jezuš je rekao: „Učite se od mene, jer sam krotak i poniznoga srca.“ I dao nam je tako lipu peldu o poniznosti, ča si mi ni predstavit ne moremo. Bio je gost i kao gost sigurao se je reći gostodavatelju, kad pozove na gošćinu, to neka budu najprvo, siromahi, bolesni, šantavi, slipi.
 
Ali moramo se i mi pitati: Gdo od nas kršćanov, nasljednikov Jezuševih poziva k sebi ovakove na gošćinu. Nek dosta malo ih ima. Jezuš se je s ovakovimi hvalio, a mi? Poniziti se do ovakovih je velika stvar.

Kategorije