Evo, pristiglo je vrime od­mora i za nas u uredni­čtvu. Samo kratko, kako i svako ljeto, ali dva tajedne ćete morati izdržati bez HN. Ali ćemo se redovito javljati s aktualnimi informacijami na našoj stalno aktualiziranoj kao i nad­­opunjenoj web-str­a­nici www.hrvatskenovine.at. Prebrodili smo prve „vru­će misece koronakrize bez ika­kove škode i polag mišljenja nekih naših štiteljic i štiteljev upravo ov čas skoro potpuno­ga zatvaranja i ukinuća javno­ga života bili smo s HN pos­e­bno zanimljivi i informativni.

Kako će biti po odmoru, ki brojni naši štitelji imaju jur za sobom, neki još pred so­bom ili upravo uživaju u njem doma ili negdje vani u svitu, ne znamo. Samo moremo g­a­tati: korona će se opet vratiti, odnosno ionako nije bila ot­i­šla. Kontrole na granica će­du se po turističkoj sezoni znatno pojačati i zaoštriti Ve­ćih priredab i nadalje neće  biti, bali ćedu se održavati u najboljem slučaju u obliku ga­lavečerov bez plesa i jačenja, škole po prvi tajedni opet će­du zapriti svoja vrata, jer je­d­no dite ili jedna učiteljica će svenek biti bolesno, ili od ko­rone ili od prehlade. A dokle se nemore raziznati ča je, će­du redovito svi pasti u paniku.

Početo s jeseni će dojti i do jur dugo očekivano­ga i potri­b­noga prestrukturiranja u Hr­vatskom štamparskom dru­št­vu a pred svim i u uredničtvu Hrvatskih novin. Prelazna faza je planirana s maksimal­no dvimi ljeti i uspjeh ove pr­etvorbe će ovisiti u prvom redu o mladji angažirani i uvjereni ljudi i friški snaga u našem narodu. Ima ih! Samo ih triba najti, aktivirati, ohra­briti, oduševiti i postaviti na prava mjesta. To je — uz os­ta­lo — situacija zapravo u svi naši društvi i organizacija.

Ključno je pitanje, ćemo li novim narašćajem ostaviti da se molu pepelu, tomu ča je prošlo, ili ćemo im moći da­lje dati oganj ili barem klije­ću žeravku. Slavnoga kompozitora, skladatelja i sinfoničara Gustava Mahlera citiraju s mudrom izrečicom „Tradicija ne znači se pomoliti pepelu, nego je posredovanje, dalje davanje ognja“.

Mogu­će da se je nakupilo puno pepela od mnogo tih ognjev ke smo nažgali, ali zna­mo da triba nažgati nove og­nje i je čuvati i pažljivo s nji­mi zahadjati da nam se ne ugasu. Čim ih je već tim bolje.

Vjerojatno je s ovom ko­ro­nakrizom još brže došlo vri­me, kada tribamo razmišljati o preokreti i korektura ali i o novi inicijativa u našem na­rodnosnom pokretu, u našem an­gažmanu i tom da ponovo definiramo ča kanimo i ka­mo kanimo. Nikako nam se ne smi dogoditi, da se u našem vučenju napred ne fužemo najzad, spodobno krilatici iz jačke Ostbahnkurtija iliti Vilija Rešetarića „…jedan korak najpr a dva koraki najzad…“.

Moramo se otresti onih ki nas koču i moramo se čim jače i samopouzdanije posta­viti na noge i potribovati ča kanimo i nač imamo pravo!