Georg Holzer

2. März 2017, Schwindgasse 14, Wien

Dragi Nikola, dame i gospodo, dragi prijatelji! Dodijeljena mi je osobita čast predstaviti 

Zbornik o Nikoli Benčiću

Podnaslov glasi:

Život u službi znanosti i gradišćanskih Hrvatov

Izdavač je Hrvatsko štamparsko društvo / Kroatischer Presseverein

uredio je zbornik: Petar Tyran

Korisno je pogledati stranicu impresuma. Na njoj se zahvaljuje:

— profesoru doktoru Alojzu Jembrihu na inicijativi, savjetu i suradnji; i spominju se 

— podupiranje iz sredstava Saveznoga kancelarstva, des Bundeskanzleramtes, te 

— podupiranje Državnoga ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

 

Vidi se, do proslave 75 godina života i 50 godina znanstvene djelatnosti stalo je mnogima: pojedincima i javnim ustanovima. Mnogi su se našli kako bi omogućili ili podupirali proslavu ili sudjelovali u njoj svojim doprinosima. A imali su razloga za to, budući da je Nikola Benčić jedna od najvažnijih ličnosti u današnjem kulturnom i znanstvenom životu Gradišćanskih Hrvata, najveći autoritet i uz to i jedna draga, svima draga osoba. To dolazi do izražaja čak u mno¬gim doprinosima ovome zborniku.

Knjiga je zbornik članaka o Benčićevim temama, gradišćanskima, hrvatskima, a ti su članci dijelom nastali iz predavanja koja su održana povodom proslave 75 Benčićevih godina života i 50 godina njegove znanstvene djelatnosti. Skup je trajao jednu večer s pozdravnim govorima i jedan cijeli dan s predavanjima. Puno se predavača okupilo kako bi govorili o Benčićevim temama u njegovu čast. Doduše, zbornik sadrži mnogo više od samih pisanih oblika preda-vanja.

Naslovi pojedinačnih doprinosa vrlo često glase po formuli: «Nikola Benčić i x», «Nikola Benčić i y», «Nikola Benčić i z»; ili «Nikola Benčić kao x», «Nikola Benčić kao y», «Nikola Benčić kao z» ili slično. Tu se po¬ka¬zuje koliko faseta Benčićev rad ima. Podsjećam na to da riječ faseta dolazi od francuske riječi facette «malo lice», a ona od riječi face «lice». Faseta je «malo lice», tako se zovu one glat¬ke strane brušenog dijamanta. Da vidimo kakve brušene strane Benčić ima, u koje smjerove Benčićeva lica gledaju i blistaju. O tome nam govore naslovi sljedećih članaka u zborniku:

Nikola Benčić – Život i djelovanje na duhovnom i političkom raskrižju (autor je Ivo Sučić)

Nikola Benčić i njegova važnost za Gradišćanske Hrvate (Alojz Jembrih)

Die wissenschaftlichen Arbeiten von Nikola Benčić (Gerhard Neweklowsky)

Benčićev doprinos poznavanju života i djela Mate Meršića Miloradića (Alojz Jembrih)

Akademičar Nikola Benčić kao povjesničar gradišćanskohrvatske književnosti (Andrea 

Sapunar Knežević)

Benčićev pristup suvremenoj književnosti gradišćanskih Hrvata (Sanja Vulić)

Prilog i doprinos Nikole Benčića gradišćanskohrvatskom rječniku (Mijo Lončarić)

Nikola Benčić i bečanska slavistika (Zorka Kinda-Berlaković). Poglavlja  u ovom članku 

imaju naslove:

Nikola Benčić kao predavač i mentor

Nikola Benčić kao znanstvenik i istraživač

Nikola Benčić kao predavač na simpoziji

Nikola Benčić kao peljač ekskurzijov

Nikola Benčić kao kolega

Naslovi daljnjih članaka jesu:

Nikola Benčić i gradišćanskohrvatski studenti slavistike (Marijana Palatin)

Nikola Benčić i njegovo djelovanje kao pedagog (Edith Mühlgaszner)

Kako je pokrenut časopis Glas i uloga Nikole Benčića (Stjepan Šulek)

Nikola Benčić – osnivač i promicatelj zbirki knjiga gradišćanskih Hrvata u Hrvatskoj 

(Tihomil Maštrović)

Nikola Benčić u zrcalu kalendara Gradišće (Robert Hajszan)

Nikola Benčić i Hrvatske Novine (Robert Sučić)

 

Naslov Katičićeva članka glasi: «Kulturne vrijednosti Gradišćanskih Hrvata – pogled iz Hrvatske», a mogao bi  glasiti, kako Katičić sam ističe, i «Djelo Nikole Benčića – pogled iz Hrvatske» (str. 193).

I drugi doprinosi kruže oko Benčića kao osobi, na primjer u obliku zajedničkih sjećanja na gimnaziju u Pešti (Mijo Karagić) i na mađarsku revoluciju (Marko Dekić-Bodolaš).

Da čujemo još neka mišljenja i podatke o Benčiću:

Ivo Sučić hvali Benčićev «bistri razum, njegovu znatiželju i marljivost ter njegovo znanje hrvatskoga, ugarskoga i nimškoga je¬zika kot i odlično poznavanje književnosti i povijesti.» (15). On opisuje i Benčićev život: rođenje u štokavskoj Velikoj Nardi u zapadnoj Mađarskoj, egzil u sjeveroistočnoj Mađarskoj, obrazovanje u Budimpešti, bijeg u Austriju, maturu 1957. godine, doktorat 1963. godine (16), imenovanje za dopisnog člana HAZU 1988. (tada još JAZU – Jugoslavenska u smislu Južnoslavenska), imenovanje za honorarnog sveučilišnog profesora 2002.

Gerhard Neweklowsky upozorava na to da se Benčićeve knjige Književnost Gradišćanskih Hrvata od XVI. stoljeća do 1921. i Književnost Gradišćanskih Hrvata od 1921. do danas mogu smatrati sintezom njegove znanstvene djelatnosti. Slijedi detaljan opis sadržaja tih knjiga i drugih Benčićevih radova, prije svega Nimško-gradišćansko-hrvatski rječnika i Gradišćansko-hrvatsko-nimškog rječnika.

Među znanstvenim člancima najprije spominjem onaj Ernesta Barića, koji, između ostalog, obrađuje «Mikrotoponime kao tragove i simbole nacionalnoga bitka Hrvata od doseobe do da-nas» (203). 

Spominjem ga jer se i sam bavim prijelazom toponima iz jednoga jezika u drugi, primjerice slavenskih u njemački. U Barićevu članku uočio sam da pri kroatizaciji mađarski samoglasnik ö prelazi u samoglasnik u. Barić, naime, navodi Kökénji > Kukinj i Tököl > Tukulju (204). Ja dodajem Győr > Ðura, što, naravno, nije mikrotoponim nego makrotoponim. Zašto tuđe ö nije ovdje zastupljeno kao e, poput, primjerice, u njem. Schofför > hrv. šofer? Rado bih znao više o tome i zahvalan sam Ernestu Bariću što je pobudio moju znatiželju. 

Zanimljiva su i Barićeva zapažanja «O nekim jezičnim posebnostima molitava i molitvenih pjesama Hrvata u Mađarskoj» (205). To je dragocjena zbirka različitih inačica molitve koja incipit (počinje): Idem spat, Hajtmo spat, Ajde spat, Ajdmo spati itd. Zanimljivo! 

Jedna inačica glasi: 

Ajde spat,

Boga zvat

i Majku Mariju na milu zvat.

Marija je Božja majka,

ona če dobro dati itd.

 

Ako ovdje iza glagola kretanja (ajde) imamo tri infinitiva bez -i: spat, zvat, zvat, a inače infinitiv sa -i (dati), onda jezikoslovcu mora pasti na pamet da je infinitiv bez -i uz glagol kretanja zapravo supinum a ne infinitiv. Ja zapravo ne znam je li to doista tako. Samo pitam. Barić ga zove «okrnjenim oblikom infinitiva» (211); okrnjenje je naravno drugo moguće objašnjenje, i to manje spektakularno. Njemu u prilog ide činjenica, da molitva ima i inačice samo s dugim infinitivima (dakle i spati, zvati) i inačice samo s okrnjenim (dakle i dat). S druge strane moglo bi se reći da se tu vidi kako su se infinitiv i supinum stapali i konačno stopili. Tko zna!

Poticajnih znanstvenih doprinosa poput ovoga ima više u zborniku. Primjerice, članak Sándora Horvata, koji upozorava na postojanje velikoga broja epskih odnosno epsko-lirskih pjesama kod gradišćanskih Hrvata, koje stručna literatura predstavlja kao balade (216). On navodi mnogo primjera.

Zanimljiv je i članak Radoslava Katičića, u kojem govori o mađaronima, o novoštokavskom purizmu, o školi hrvatskih vukovaca, o važnosti izražajnih vrijednosti književnoga jezika gra-dišćanskih Hrvata za južni standard, o starim vezama gradišćanskih Hrvata sa Zagrebačkom biskupijom, i sličnim temama (194-196). Sljedeću rečenicu može se auf der Zunge zergehen lassen: «Hrvatski standardni jezik imao je biti (naime vukovcima) što bliži novoštokavcima koji nisu Hrvati, a što dalji i tuđiji Hrvatima koji nisu novoštokavci.» (195). Ali: «Vukovcima usprkos hrvatski je standardni jezik ostao hrvatski, prepoznatljiv kao takav. Odatle opet i opet pokušaji onih koje je to smetalo da ga priguše i rashrvate. To im nikako nije uspjevalo.» (195) Čitajte dalje sami, isplati se!

Međutim, zbornik ne sadržava samo članke i druge, raznovrsne doprinose autorâ. Zanimljive su i reprodukcije raznih dokumenata poput, primjerice, svjedodžbe zrelosti (Gymnasial-Reifezeugnis iz g. 1957, stranica 132). 

Tu čitamo: Magyarische Sprache und Literatur: gut

Geschichte: sehr gut

Naturgeschichte: sehr gut

Deutsche Sprache: gut

Physik: genügend!!!

Mathematik: gut

i tako dalje, samo sehr gut i gut.

 

Vidimo u knjizi i reprodukcije medalja, naime Matice iseljenika Hrvatske i Hrvata Budim-pešte, te  nekih  nagradnih povelja.

Jako je dragocjeno to što zbornik sadržava i pretisak niza izabranih Benčićih članaka u Hrvat-skim Novinama (247 ff.). Sada su ti članci zaista lako pristupačni. Naša je knjiga, dakle, Benčićev zbornik u dvostrukom smislu: zbornik o njemu i zbornik od njega. Ono zadnje jest i po tome što je Ivan Rončević skupljao za zbornik niz mudrih Benčićevih iskaza, tako reći njegovih ipsissimae voces. Primjerice, ovaj iskaz (10): «Naša zadaća i nalog je pokazati i dokazati duhovne vridnosti našega naroda.» To je, dakle, poticaj i program Benčićeva znanstvenoga života.

Rekao sam do sada čega svega u Benčićevu zborniku ima. Sada ću reći, čega nema, a moglo bi biti. Naime ono što sam ja imao čast pisati 2002. u svojoj ocjeni Benčićeve znanstvene dje-latnosti za nje¬govo imenovanje za honorarnoga sveučilišnog profesora (vidi str. 143). Pisao sam na njemačkom, pa ću vam i pročitati na njemačkom, naravno samo u izvadcima. Evo:

Benčić «behandelt die Geschichte der Normierungsbestrebungen für das Burgenland-Kroati-sche, bei welcher Gelegenheit er darauf hinweist, dass es keine Wahl zwischen der südlichen Literatursprache und einer eigenen burgenlandkroatischen Norm, sondern nur eine Wahl zwi-schen letzterer und der Assimilation gibt“. 

Tu se Benčiću može vjerovati, i dragocjeno je znati, što Benčić misli o tom pitanju. Imat će pravo, koliko god bi bilo povoljno da se gradišćanski Hrvati priključe jezičnom standardu juga, jer to bi značilo, na što je akademik Radoslav Katičić davno upozorio, da je gradišćanskim Hrvatima sve na raspolaganju i sve bez daljnjega razumiju, što je tiskano u Zagrebu, u Splitu itd. Znati južni standard bi bilo jako dobro, ali tražiti od svih gradišćanskih Hrvata da ga nauče, nemoguće je. To Benčić dobro zna.

Nadalje sam pisao u svojoj ocjeni, da se u Benčićevu radu očituje „die thematische Vielseitigkeit seines Werkes, in welchem Bencsics seine allgemeine Erudition sowie seine umfassende und tiefreichende Kenntnis seines Forschungsgegenstandes unter Beweis stellt. Nicht zuletzt sind es auch sein besonderer persönlicher Hintergrund und die Fähigkeit, zu diesem in Dis-tanz zu treten und bei seiner Betrachtung akademische Abstraktion und Objektivität walten zu lassen, die ihm als anerkannter Autorität in der Kroatistik sein besonderes Profil verleihen — seine authentische und dabei reflektierte Beziehung zu einer Kultur, in der kroatisches, ungarisches und deutsches Volkstum ... einander überlappen und befruchten. Dr. Nikolaus Bencsics ist mit seinem Werk als Spezialist auf dem Gebiet der Kroatistik, insbesondere der Burgenland-Kroatistik ausgewiesen; viele seiner Arbeiten gehören zu den wichtigsten Positionen in der Bibliographie zum Burgenlandkroatischen. Er ist Philologe im weitesten Sinn mit Schwerpunkt auf Kultur- und Geistesgeschichte, Literatur- und äußerer Sprachgeschichte und Sprachnormung und zeichnet sich durch eine beonders weit- und tiefreichende Kenntnis des ... Materials und seinen suveränen Umgang mit diesem aus; sein traditionell-humanistischer und empirischer Zugang ist als „Methode“ dem Gegenstand durchaus angemessen. Bencsics’ Arbeiten stehen auf höchstem Niveau und erfüllen alle Anforderungen, wie sie auch an eine Habilitation gestellt werden.“

Što sam napisao godine 2002 vrijedi danas, 15 godina kasnije, još mnogo više nego tada. 

Više o knjizi u ovom okviru ne mogu reći. Ili samo još ovo: Neka vam knjiga bude za užitak i pouku! 

Hvala.

 

>> Galerija - Prezentacija »Zbornika o Nikoli Benčiću« u Hrvatskom centru u Beču

Kategorije

Slike