Budimo iskreni, zapravo smo svi dosta presenećeni. Jedni zato kad je njev kandidat Alexander Van der Bellen ipak pobjedio, a to još i tako jasno — a drugi kad je njev kandidat Hofer ipak podlegao i to relativno jasno. To se pravoda tiče cijele Austrije, dakle rezultate na saveznoj razini. U Gradišću je Južnogradišćanac inž. Norbert Hofer iz Pinkafelja, kandidat Slobodarske stranke, osvojio daleko veću većinu glasov nego njegov kontrahent za šest ljet dugu funkciju saveznoga predsjednika Republike Austrije sveuč. prof. u m. dr. Alexander Van der Bellen: 53,3 za VdB-a a 46,7 za Hofera — u Gradišću: nasuprot saveznomu rezultatu: 58,4% (H) a 41,6% (VdB). Širom Gradišća je H u 152 općina bio dobitnik a VdB samo u 19. U tom pogledu je VdB manje izgubio u hrvatski odnosno mišoviti općina Gradišća (samo 26: 16) u korist Hofera.
Činjenica je, da sigurno nisu svi plavi, ku su odibrali Hofera kako nisu ni svi Zeleni, ki su svoj glas dali Van der Bellenu. No, ipak je vrlo zanimljivo, da je društvo, da su ljudi podiljeni ne samo po gradi (u urbanom području) nego i po seli (u ruralnom), da su zapravo raspolovljeni u svojem svitonazoru, razmišljanju i glasanju. To raspolovljenje se more opaziti u zapravo svi područji. Ako jedan veli hü, drugu veli ho, ako jedan veli da drugi veli ne. A da sada po potrebi još i gendramo, onda smo opet jednoč kod raspolovljenja: ovde polovica i onde jedna. Vrlo je to zanimljiva pojava, ka ne dili samo selo od grada ili socijaldemokratski gornji kraj sela od narodnjačkoga dolnjega kraja (odnosno obrnuto). Ov raskol ide i kroz veleobitelji a takaj i kroz male familije. Ako se more vjerovati znanstveniku politike Peteru Filzmaieru — a nimamo uzroka da mu ne bi vjerovali — onda u pitanju glasanja za saveznoga predsjednika raskol ovput ide i kroz hižne pare: žene već za Van der Bellena — muškarci već za Hofera.
Kako to da je zapravo skoro u svakom otvorenom pitanju mišljenje i uvjerenje o tomu raspolovljeno? Gdo bi na to mogao dati odgovor? Mi sami? Ili su zato potribni znanstveniki i empirična istraživanja, da bi se izvidilo, kako da smo tako raskoljeni. A to svenek skoro na iste polovice: Ying ↔ yang, desno ↔ livo, zgora ↔ zdola, dan ↔ noć, vruće ↔ hladno, suho ↔ vlažno itd. Je u tom morebit ta pogon, ta motor, da smo dalje došli u našem ljudskom razvitku, je u tom garancija za napredak da svenek ima dvi strane? Ili nas to ipak koči, šlajfa u našem napredovanju, jer sve dura jako dugo, je povezano s velikim naporom i svenek je jedna polovica nezadovoljna, znamda nesrićna i se suprotivi tomu ča kani a pak i čini druga polovica. Jednoumlje je svenek bio cilj, ali je to najbolje rješenje? Ali gdo more izdržati stalnu bitku i borbu…?!