Morebit da je upravo u ovom hipcu umro zadnji govornik nekoga nam nepoznatoga jezika. Onda bi imali na svitu jedan živi jezik manje. Objektivno ne moremo definirati, koliko riči ima neki jezik. Jeziki se stalno minjaju, nove riči nastaju, a stare se pozabu. U Europi govorimo samo 4% svih jezikov na svitu, i to oko 250. U Papuanskoj Novoj Gvineji, državi u Oceaniji, ljudi govoru oko 850 različnih jezikov. I u Indoneziji, Nigeriji, Indiji, Kamerunu, Meksiku se govori med 250 i 650 jezikov. U ti država je većjezičnost normalna. Kad se ljudi strefu, minjaju iz jednoga u drugi jezik. Jezična raznolikost je proširena na svi kontinenti svita.
 

U Afriki i Aziji se govori 2.000 različnih jezikov, u Pacifiku 1200, a u Ameriki 900 različnih jezikov. 90% jezikov će u bliskoj budućnosti skrsnuti.
 

Lingviste šokira ova prognoza. Zato su po cijelom svitu počeli dokumentirati jezike, ki su moribund i u pogibeli, da ćedu vrijeda izumriti. Lingvisti se ufaju, da ćedu te jezike na ta način moći spasiti od zaborava. 2/3 svih suverenih državov imaju kot službeni jezik engleski, francuski, španjolski, arapski ili portugijski. Naravno su i kineski, japanski, koreanski, turski i ruski jeziki s visokim prestižem.
 

Jeziki su jur svenek umirali. Staroegipćanski i gotski jezik poznamo samo iz pismenih dokumentov. Ali za človičanstvo je tipična većjezičnost. Svako dite, ko se uči već jezikov, ima već intelektualnoga potencijala. Ali momentano umira mnogo već jezikov nego ih se rodi. Po prvi put u povijesti človičanstva se broj jezikov po cijelom svitu drastično smanjuje. Globalizacija se gleda kot uzrok za to. Prljekoč su za jezike još postojale niše, enklave, ke nisu bile uključene u ekonomski razvitak. Onde su živili ljudi u svoji kompaktni prostori odvojeni od ostaloga svita. U ti niša su oni hasnovali njeve prostorno ograničene jezike. Komunikacijske mriže, televizija i internet danas osvajaju sve kute i kutljace svita. A jezik interneta je engleski. Danas nijedan ne kani živiti izolirano. I tako neki mali jezik nima šanse da se probije.
 

Mladoj generaciji već nije važno, da se nauči jezik starjih. Dica još razumu svoje starje, ali sama govoru ugledniji jezik. U lingvistiki se za ljude, ki jezik ne govoru aktivno, nego ga samo još razumu, veli, da su semigovorniki. Dica semigovornikov se jezik moru naučiti još samo od staristarjih. Ali to je rijetko.

 

Čitajte drugi put o tom, ča človičanstvo izgubi, kad izumre jezik.

(Agnjica Schuster)