Tamburaški orkestar Pinkovac TOP je subotu 23. junija u domaćoj crikvi, nedilju, 24. u Inzenhofu a pandiljak, 25. junija u Beču u Crikvi Am Hof istaknutim i vrlo opaženim koncertom i prezentacijom svojega 6. nosača zvuka, CD-a s naslovm »Pinkovac u srcu« svečevao 35. obljetnicu svojega utemeljenja. Dugoljetni farnik Pinkovca, Ferdinand Sinković je skupa s jur pokojnim prof. Draganom Raljušićem iz Crikvenice (HR) utemeljio tamburaško društvo.

Kašnje pa je pod peljanjem Vilija Jandrišića tamburaško društvo dostalo ime TOP Tamburaški orkestar i zbor Pinkovac. Duga ljeta je Varaždinac prof.  Vlado Šincek dirigirao TOP a sada to čini prof. Boris Novak iz Čakovca, ki je napisao i „himnu“ za Pinkovac „Pinkovac u srcu“.

PINKOVAC/INZENHOF/ BEČ — Jur je tomu 35 ljet da su u Pinkovcu utemeljili tamburaško društvo. Tada je prof. Dragan Raljušić iz Crikvenice kumovao a pak i pomagao pri vježbanju. Potom je Vjekoslav Vila iz Zagreba preuzeo muzičko peljanje pinkovskoga tamburaškoga orkestra. 15 ljet dugo je Vlado Šincek iz Varaždina vježbao i dirigirao ovo tamburaško društvo, a sada Boris Novak iz Čakovca nastavlja tradiciju dirigentov iz Hrvatske.

TOP-Pinkovac godišnje dava dva velike koncerte, uz cijeli red manjih ali ne manje važnih nastupov. Ov takozvani ljetni a ljetos i jubilarni koncert pod geslom „35 ljet TOP“ je opet jednoč jako upečatljivo pokazao i dokazao da se dobro djela na jugu Gradišća i da se i danas isplati i se je u prošlosti isplatilo pinezno masivno podupirati ovo djelovanje (© visoki činovnik prlje u saveznom kancel.u i sada u ministarstvu prosvjete po koncertu u Beču).

Koncert je počeo s „Ave Maria“ H. Hlondwskoga i je najprvo smirio publiku, da se zaista dobro snajde u predivno renoviranoj crikvi u srcu Beča, kade ima svoje sidišće Hrvatska katolička misija. Koncert je nastavio s poznatom gradišćanskom „Na toj vašoj placi“ (aranžman I. Vuković/B. Novak): vrlo nujno su počeli svirati i profinjenim izrazom dokle se je pak obrzio tempo — i probio temperament. Narodna iz Gradišća „Bili jesu dva mili“ (I. Meznarić/B. Novak) je jur od početka koncerta pokazao vještinu tamburašev i tamburašic. Nastavili su sa „Čardašem“ (a capella; aranž. E. Cosetto) iz Medjimurja, domovine zborovodje. „Varaždinski nocturno“ je pak pokazala koliko zahtjevna je vrhunska tamburaška glazba i da su i Gradišćanci u stanju svladati najviše zahtjeve. „Va dolini med zelenim drivljem“ (S. Sučić/B. Novak) uz solo K. Radakovića na braču mogla bi biti mirno i filmska muzika u melanholičnoj sceni nekoga „Western-filma“ — ili pak sound-track filma o hrvatski gradišćanski iseljeniki, toliko dirne emocije. Jako nujno instrumentirana i „iscizelirana“, do sada najvjerojatnije namirnija poznata verzija ove jačke. S dalmatinskom „Ribari“ (B. Oštrić/B. Novak) nastupa muška klapa TOP-a. Predivna je i domaća narodna „Snoć kasno sam stala“ (B. Novak; solo E. Radaković A. Schuch) spodobno kako ju poznamo u vrhunskoj interpretaciji Lada (B. Potočnik). Upravo i ova jačka kaže hrvatsku tamburašku školu, ka je stigla na svitski vrh interpretacije i koj uz druge kumuje i slavni Božo Potočnik a i nanovije i Ivica Ivanković (obadva i za Gradišće). S tim su se i Potočnik i Novak jur vrlo odaljili od gradišćanskoga originala, ali su tu jačku kroz svoj aranžman digli u nebes.

Koncert TOP-a je nastavio s instrumentalnim „Gradišćanskom elegijom“ (I. Andić) ka obavezno sliši u repertoar svakoga tamburaškoga orkestra, ki na sebe drži i je i tehnički u stanju ovo svirati i interpretirati. TOP je! Slijedila je pak toliko očekivana „Pinkovac u srcu“ (B. Novak/S. Hajszan) sa solom baritona Joachima Radakovića. Ova kompozicija, ka će u najkraćem vrimenu biti narodna, nosi u sebi dibine i višine emocijov kao i glasa; a da na početku zazvonu pinkovski crikveni zvoni jur otvara srca svake duše iz Pinkovca. Zbor upozadini pak svemu daje još potribni patos.

Na kraju još „Ribari“ (B. Novak) i narodna „Na sredini sela stoji visok bor“ kompletirali su odličan koncert i vrhunski užitak s TOP-om.

(uredn.)