Austrija je dužna svaka tri ljeta informirati Vijeće Europe o sv­o­ji manjina, a naravno i o Gradišćanski Hrvati. Europska čarta regionalnih ili manjin­skih jezikov, ku je sastavilo Vijeće Europe od držav potpisnic potribuje konkretan angažman za njeve ma­njine. Treti izvje­štaj Saveznoga kancelarstva iz lje­ta 2011. je tako­zvani Bericht der Republik Österreich an den Europarat über das Gedeihen der burgenlandkroatischen Minderheit

 

U tom izvještaju je skroz govora o tom, da Gradiš­ćanski Hrvati mo­ru, ako kanu, da imaju mogućnost, ako postoji interes i da će se onda po potriboći... („können“, „die Möglichkeit ha­ben“, „falls Interesse bekundet wird“,„bei Bedarf“: Staatenbericht Österreichs 2011: 61-74). Svi ovi obliki konjunktiva su dokaz za laissez-faire-ponaša­nje austrijanske države, da ne­ka svaki čini ča kani i da neka sve bude kot bude. Austrijan­ska država jezična prava ograničuje na pojedinca, i ne vidi u nji kolektivno dobro. Ali jedan človik sam ne more hasnovati jezik za komunikaciju, ako ni­ma partnerov/adresatov/recipijentov, onih ljudi, kim se mo­re obrnuti i s kimi se more pominati. 

 

Iz austrijanskoga izvještaja proizlazi, da državi fali jezičnipolitički instrumentarij implementiranja mjerov na hasan ma­njin. Savezno kance­lar­stvo ne evaluira mjere, ke je poduzelo za manjine. Znamda bi se ispostavilo, da nisu ništ hasnile, a to naravno neka ne dolazi na vidilo, nego se neka prekrije.

 

Na priliku je u izvještaju govora o obaveznom ljetu, ko pretškolska dica neka apsolviraju u čuvarnici (ibid.: 62). Za vrime toga ljeta čuvarničarke ne­ka jezično podupiraju dicu. Ovde nije govora o tom, da to neka bude gradišćan­skohrvatski. Ku dicu ka­ni u jezičnom pogledu podupirati Kance­lar­stvo? Hrvatsku ili nimšku? Hrvatske je kumaj. A ako je hrvatske, sva znaju nim­ški. Kancelarstvo veli, da dica prez obzira na socio-ekonomsku pozadinu neka imaju najbolje šanse za izobrazbu. Bilo ko zvanje si danas u Austriji mladi ljudi ziberu, oni si je prez znanja nimškoga jezika ne moru zibrati. Gradišćan­skohrvatski jezik nije potriban za nijedno zvanje. Zato bi bilo apsurdno potribovati, da dica neka steču jezično znanje u gradišćanskohrvatskom jeziku. Zbog toga Kancelarstvo ne potribuje podupiranje u gradišćanskohrvatskom jeziku. Za nijednu poslovnu karijeru u Austriji ili Gradišću nije pred­uvjet gradišćanskohrvatski jezik.

 

To svi roditelji znaju. Zato svo­ju dicu ne šalju u hrvatsko pod­učavanje. Znanje manjinskoga jezika za socijalno napredova­nje nije relevantno. Iz čisto pragmatičnih uzrokov roditelji preferiraju on jezik, ki ditetu more garantirati najbolje šan­se u zvanju i u žitku. To je nimški. Gradišćanskohrvatski jezik nije ekonomiziran i zato neinteresantan za poslovni napredak. Facit: Prez zvanja nije ni gradišćanskohrvatskoga znanja.

 

Agnjica Csenar-Schuster

Kategorije