U svojem tradicionalnom rezimeju koncem ljeta Hrvatski centar u Beču pozitivno rezimira minulo ljeto 2010. ko je imalo nekoliko vrhuncev — ali ujedno je pokazalo da je sve teže privući hrvatsku publiku na društvene priredbe. Kako i sve ostale neprofitne hrvatske organizacije u Austriji i Hrvatski centar morat će se pojačano potruditi za dodatna financijska sredstva ali i za proširenje operativnih snagov kako na samom vrhu društva tako i u različni sekcija i djelatni krugi ovoga centralnoga hrvatskoga društva u Beču.
BEČ — Kako vjerojatno u svi manjinski, ali bojsek i većinksi društvi, sve teže je privući zainteresiranu publiku s tradicionalnim kulturnim i zabavnim programom. To je i ljetos pojačano oćutio Hrvatski centar, ki za svoj hrvatski i većjezični klijentel pripravlja kulturni, zabavni, obrazovni kao i vjerski program za sve starosne dobe i društvene sloje — a to sedam dani u tajednu. Kako javlja glavna tajnica Hrvatskoga centra, Gabriela Novak-Karall, „i nadalje ćemo nuditi raznovsrni program u različni sadržajni ljestvica, tako na primjer pandiljak jezične tečaje, omladinsku folklornu grupu Piplići i mogućnosti muzičkomu djelovanju društevnoga zbora Otvorena srca, utorak će i nadalje biti posvećen tečajem Školske sekcije, i nadregionalnomu folklornomu ansamblu Kolo-Slavuj, srijeda i četvrtak su uz tečaje i za dicu i odrasle posvećeni predavanjem, diskusijam na podiju, otvaranjam izložbov, književnim čitanjam i (manjinsko)političkim priredbam. Petak je po jur dugoljetnoj tradiciji posvećen uz ostalo i Klubu seniorov, subotu se redovito organizaraju seminari i poziva na sastanke a nedilje su jur odavno u odredjeni razmaki posvećeni vjerskomu životu gradišćanskih Hrvatov u Beču. U tom slučaju se mezanin Hrvatskoga centra pretvara u crikvene prostorije a podrum u krčmu s pomašnicom. Uza to je Hrvatski centar sa svojim uredom dan za danom središće za informacije o Hrvati i za Hrvate kao i za Gradišće a sve već je i središće za druge hrvatske udruge i ustanove u Beču kao npr. za Hrvatsko veleposlanstvo, za Hrvatsku maticu, za Hkd Napredak ili za novoosnovano društvo hrvatskih studentov u Beču. Ne na zadnje Hrvatski centar troši puno duhovne i organizatorske snage i za upravljanje i za stvaranje sinergijov i povezivanje i s hrvatskimi organizacijami i drugimi manjinskimi i narodnosnimi organizcijami kako u Austriji tako i u susjedni zemlja, a naravno i s Republikom Hrvatskom.“
U pogledu na predvidjeno slaganje snagov pod krovom Hrvatskoga centra u bečkoj Schwindgasse 14 predsjednik mr. Tibor Jugović je naglasio da važne zadaće u tom pitanju još čekaju i Kuratorij Hrvatskoga centra i ostalih društav pod istim spomenutim krovom, da bi i pravno našli put do još djelotvornijega zajedničtva“. Kako je Tibor Jugović nadalje istaknuo „u praksi je to složenje ionako jur ostvareno, jer se je ispostavilo da drugačije niti već ne ide i da se samo uz zajedničku volju i napor more napredovati u pitanju opstanka i daljnjega razvijanja hrvatske zajednice u Beču a s tim i u Gradišću i u susjedni zemlja“.
Uz brojne druge vrhunce dogadjajev pod krovom Hrvatskoga centra — ne na zadnje i uz dugoljetno uspješno i neprestano djelovanje dvojezične privatne čuvarnice Viverica (od 1993. ljeta) — u minulom ljetu triba na svaki način istaknuti otvaranje »Središnje hrvatske biblioteke — Franjo Rotter«, dodjela kulturne nagrade »Metron« za 2009. ljeto dugoljetnomu predsjedniku Hrvatskoga kulturnoga saveza u Slovačkoj, doc. Jurki Cvečku (početkom minuloga ljeta) i dodjela nagrade »Metron« za 2010. ljeto koruškoslovenskomu kompozitoru, zborovodji i stručnjaku za tambure Hanziju Gabrielu, kao i dodjela kulturne nagrade »Mini-Metron« za narašćaj trim dosadašnjim urednikom hakovskoga književnoga naticanja Linak (Kristijan Karall MSc, mr. Marijana Palatin kao i mr. Julija Kornfeind), a ne na zadnje i medjunarodni simpozij — u suradnji s Hrvatskim štamparskim društvom — »100 ljet Hrvatske novine« krajem minuloga ljeta.
A med tim se ne smi zaboraviti ni na bezbroj službenih i neslužbenih posjetov najraznovrsnijih inicijativov, organizcacijov i ličnosti Hrvatskomu centru. U vezi s tim je Gabriela Novak-Karall istaknula npr. pohod manjinskoga govorača Zelenih dr. Wolfganga Zinggla, bivšega predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića, simpozij Bečke djelatne zajednice-Instituta za narodnosna pitanja o nacionalni manjina na tlu Beča, pohod zastupnikov OŠ Koljnof (Ugarska) i Buševec (Hrvatska) skupa sa Školskom sekcijom Hgkd-a u okviru skupnoga EU-projekta na području školstva i podučavanja hrvatskoga jezika. Nadalje triba uz sve ostalo puno ponosa još spomenuti pripravna djela i sastajanja za oživljenje Koordinacijskoga odbora gradišćankohrvatskih društav i organizacijov a ne na zadnje i vrlo uspješni tradicionalni Hrvatski bal, jedan od najvećih i njavažnijih integrativnih priredab na tlu velegrada Beča. Tako će i naredni Hrvatski bal 22. januara o. lj., ovput u Kursalonu u Stadtparku s geslom »90 ljet Gradišće« stati pod posebnim obilježjem jer je »Bečki bal« kao takov primljen na Unescovu listu o imaterijalnom dobru u Austrije.                        (uredn)