Vazam znači: Kamen je odstranjen, tako da je put u novi žitak slobodan i rasvićen. Bog sam je odvalio kamen s groba, u kom je bio zaprt Jezuš. On i nam odvaljuje kamene, ki nam teško ležu na srcu. On veli: Obrni oči prema vazmenoj  svići, ka Ti rasvićuje put u novi žitak.

 

Svaka teškoća u mojem žitku je kamen, ki ima ime. Bog mi odvaljuje kamene i vazmenom svićom rasvićuje put u bolji žitak. Vazam znači: Novi žitak počinje, u kom nije kamenov. Kad se na protuliće zbudja priroda, se i mi smimo obnoviti s njom. Mi od sada smimo živiti žitak prez kamenov. Bog nam je odstranjuje i nas poziva na novi žitak prez tereta. Mi se smimo ufati u Boga, u svemogućega Stvoritelja svita, ki nas pelja kroz ovu suznu dolinu držeći nas za ruku.

 

Ako Bog postoji i ako je on stvorio svemir i ako ima vlast nad njim, on ima i moć odvaljivati kamene i zbudjati mrtve. Ako nima takovu moć, onda nije Bog, ki je vridan, da se u njega ufamo i da ga dičimo. Samo on, ki je stvorio žitak i človika, ga po smrti more i probuditi. Samo takov stvoritelj more preokrenuti strahotu smrti. Samo on je mogao odvaliti težak kamen groba, preobladati žalnu smrt i otpeljati Jezuša u vječni žitak.

 

S goristanjem Jezuša Kristuša nas Bog spominja na svoju apsolutnu suverenost nad životom i smrću. Zato je Vazam početak novoga puta, koga Bog ide s nami. Na tom putu nam sviti vazmena svitlost, ka se nikada ugasiti neće, ar ju je nažgao Bog u Jezušu Kristušu.

 

Prem svih dvojbov, ke nas muču u žitku i prem svi teškoć, ke pritišću na našu dušu, se smimo ufati u ljubav našega Stvoritelja, ka je jača nego smrt. Kot svitlost proganja škurinu, tako Jezuš Kristuš trijumfira nad smrću. Naše ufanje ima svoj temelj u ljubavi, ka se je utjelovila s Božićem i ka u Vazmu doživljava svoj vrhunac. To je ljubav, ka nima konca ni kraja. Od te ljubavi moremo crpiti i živiti na ovoj zemlji, na koj hara zlo. Ona je svitlost našega žitka na zemlji. Ona u vazmenoj svići simbolično gori u plamenu.

 

Na vazmenu subotu smo si tu svitlost simbolično donesli domom kot ljubav Božju, da nam bude svitila, kad nam bude škuro i da nas bude teplila kad nam žitak bude težak.
(Agnjica Schuster)

Kategorije