Puno ljudi u ovom kri­z­nom času, u kom su mnogi prikovani unutar do­maćih zidin, hvali dje­lo u domaćem uredu, ko se i na nimškom skoro svenek na­ziva „home-office“. Ovakovo djelo hvalu pred svim oni, ki imaju dovoljno mjesta doma, dakle ugodne okolnosti i ka­de nije preveć ljudi na istom mjestu. To je činjenica u daleko najveć slučajev, jer po­lag sta­tistike u Austrije je sve već domaćinstav sa samo jednom obitelju pod jednim kro­vom a obitelj u Austriji ima pro­sječno 1,53 dite (toliko dice u Austriji radja jedna žena u svojem životu; a statistika je iz 2017. ljeta, dakle relativno ak­tualna).

Sada ima naravno i obitelji kim ne ide tako dobro da ima­ju dovoljno privatnoga život­noga prostora i da ih pod jed­nim krovom ima znatno već a uza to i nisu tako dobro opre­m­ljeni, da bi svi imali računalo (kompjutor) ili laptop ili iPad, da bi doma bez problemov mogli djelati i da nimaju ni dosta mira da obavu posao iz doma. Polag statis­tike kih 20% obitelji nima do­voljnu elektronsku opremu, ča je postao problem i za školare i školarice, od kih se je očekivalo da doma primu na­loge svojih učiteljic i učiteljev i da iz doma pišu zadaću i da se jednostavno doma uču. To je pogodilo pred svim one o­bitelji ke nisu tako visoko ob­razovane — nimški jezik za­to ima eufemizam, ulipšavajuću rič „bildungsfern“ — i ke se zbog toga ni financijski ču­da čega ne moru priuštiti, laj­­stati. No, ovi uglavnom već nisu mogli dočekti, da su čuvarnice i škole opet otvorile svoja vrata i razrede, da su dotični ljudi mogli opet na svoja djelatna mjesta (ako ih uopće još imaju po skraćenju djelatnoga vrimena i u slu­ča­ju da nisu otpušćeni).

Ali sada ide za on znatno viši postotak ljudi ki su mo­g­li doma djelati i ki su spozna­li (ako nisu ionako jur zdavno) da se doma moru djelati, puno mirnije, koncentriranije a tim i djelotvornije nego, recimo na djelatnom mjestu, u uredu. Mnogi poslodavci su izvidili, da njevi zaposleniki dobro djelaju i doma, da za­pravo nije ni potribno, da im se stavi na raspolaganja dra­gi i dobro opremljeni, dobro rasvitljeni i prozračeni, do­b­ro grijani i čišćeni ured. To sve bi si mogli prešporiti, ako ljudi djelaju doma i su s­a­mi zato odgovorni je li je so­ba grijana, čišćena, dosta svit­la i dosta velika.

Evo, nije kvari bez koristi: iz doma djelati je puno ugod­nije za zaposlenike, je za pu­no jeftinije, lakocjenije za poslodavca, a lakocjenije i za društvo i državu. Potribno je manje sredstav za javni prevoz, manje je nesrić putem do djelatnoga mjesta, osiguranja ćedu morati plaćati ču­­da manje odštetov, a službeni prostori i prostorije ćedu nastati opet lakocjenije.

Ali človik društveno biće, ko se ra­do druži i komu je p­o­tribno društvo, ljudi da duho­­vno i duševno ne osiromaši…!