Duhovnik jurske biškupije, pjesnik, literat, duhovni pe­ljač hrvatskoga naroda Gradišća, farnik u mirovini, Jo­ško Preč, svečuje 19. febru­ara svoj 90. rodjendan. Bio je i redoviti suradnik i dopis­nik Hrvatskih novin u vjerski nalogi.
JURA — Joško Preč je ro­djen 1926. na Undi u Prečevom stanu a za duhovnika je zare­djen 19. junija 1960. u stolnoj crikvi u Juri a svoju mladu ma­šu je svečevao 26. junija u domaćem selu.

Kroz jedno ljeto je vršio duhovničku slu­žbu kapelana u Écs-u (uz Pan­­nonhalmu) i za­tim kroz tri ljeta u Vedešinu i Umoku (1961.-64.), ka obadvo­ja kajkavska sela su onda bila najvećim djelom hrvatska, sa­mo u crkivi se nije hrvatski jezik koristio. Dojde za administratora u Hrvatsku Kemlju (1964.-66.) u vjerskom i naro­d­nom pogledu vridan nasljednik Mate Meršića Miloradića. O­d­luči se, da dojde služit našemu narodu u Gradišće i je kroz šest ljet (1966.-72.) dušobrižnik u Novoj Gori. Projde u be­čansku nadbiškupiju kade je lokalni provizor u Beču 23. In­zersdorfu, fara sv. Mikule jed­no ljeto i zatim u Velm-Götze­n­dorf-u. Slijedu službe u Željezanskoj biškupiji: Dolnja Bo­r­ta (1976.-77.), Veliki Borištof (1977.-87.), uza to i skoro ljeto dan i u Malom Borištofu (’85.), Ketelj s brojnimi ma­limi filijalami (1987.), Šundrof s filijalom Lepištrof (1987.-88.) i Fi­lež (1988.-89.). Stupi kao farnik u mirovinu, ku sa­da u zadnji ljeti prebavi u duhovničkom do­mu u Juri.

U velikoboriš­tofskom dekanatu je bio dušobrižnik za mla­dinu (1984.-87.) koj je posvetio čuda pažnje i vrimena kao duhovni sprohod­nik. Novi fa­rof je zgradio u Novoj Gori (1968.-71.) i u Velikom Boriš­to­fu (1979.-81.).
U ljeti 1985.-86. je u Velikom Borištofu izdavao i farski list, ki je ukupno šest puti izašao. Isto je u Velikom Borištofu os­­novao grupu Legije Marije, pe­ljao je biblijske okruge, upeljao je dnevno molenje svetih oče­našev, održao je i dao je odr­žat vjerske seminare (dr. Tomislav Ivančić).

Značajan je bio i njegov pro­test molitvom i gladom u Be­ču pred zgradom Saveznoga kancelarstva za priznavanje samostalne i nezavisne Hrvat­ske (1991.). U Novoj Gori je fungirao kao režiser hrvatskoga kazališća »Slomljene duše« (1968.). »Pohodio me je Bog« (1972.) i »Povratak na Božić« (1972.). Prevodio je igrokaze »Četvrti kralj« (1986). i »Jabuke prvoga Božića« (1986.).

Kao uredniku Glasnika (1978.-81.) mu se je ugodalo zadobiti novih, mladih sura­d­ni­kov i je tako dostigao i visok stepen. U Glasniku je uvijek peljao diskusiju o najnoviji te­ma vjere i Crikve. U Hrvatski novina je kroz duga ljeta objavljivao seriju nabožnih prin­o­sev (2002.-13.) u ki se je bavio bitnimi pitanji modernoga, vjerskoga človika.
Uredjivao (1984.-87.) je i vjerski časopis za mladinu, po­najveć velikoborištofskoga dekanata, Uljenku, ka je izašla u 7 brojev. U predgovoru prvomu broju piše farnik J. Preč: „Na­žgali smo »Uljenku« na na­šem hrvatsko-gradišćanskom nebu, da sviti svim, ki su u hiži. Ova hiža je u užem smislu, naš hrvatski, velikoborištofski deka­nat. Predvidjen je za mladinu.“

Izdao je i dvi knjige: »Bog je ljubav« (1984.) i »Marija« (1987.). U obadvi knjiga hoće na plastičan, lako razumljiv je­zik za narod, objasniti najvažnije teme za današnjega človika i mu pokazat put s vjerom kroz život. U okviru Gradiš­ćanskohrvatske biblioteke Hrvatskoga štamparskoga društva u 2008. ljetu izašao mu je zbornik »Ispunjen ljubavom« (premišljavanja kroz crikveno ljeto, objavljeno u Hrvatski novina). Izbor Prečevih člankov je napravio Vili Jandrišić, ki je napisao i pogovor knjigi.

Dakle, ispunjen duhovnički život, po geslu „Za Boga, Cri­kvu i za narod“. Našega jubilara neka dobri Bog, sa svojom milošćom i nadalje održi.

Ad multos annos.      

(I.K.)