Ako i zadnji dani i tajedni opet pojačano govorimo o prikgraničnoj suradnji gradišćanskih Hrvatov i ako se u odredjeni razmaki ponovo spominjemo toga, da smo svi „’z iste vriće“, i ako se toga spomenemo ki su bili oni naši velikani, kim smo se mogli obrnuti na ugarskoj strani granice, kade su nam vrata svenek bila otvorena onda uz brojne druge, stoji najpr u prvom redu Feri Pajrić, školnik u Koljnofu, ravnatelj OŠ, kulturni aktivist prvoga ranga.

Svaka generacija ima svoje „mriže“. Jedne su slabije a druge opet jače –  a uvijek je i cilj, da se u nečem napreduje, da se nešto poboljša pak i ada da se nešto novo stvara i ostvari –  na dobrobit nečega i nekoga. Jubilar Feri Pajrić, ki je 25. novembra svečevao, a ufamo se i slavio, svoj 80. rodjendan je jedno oko u tom našem hrvatskom lancu, ki nas je u minuli ljeti i desetljeći usko vezao jedne uz druge. A u pogledu na Madjarsku (a naravno i Čehoslovačku) prem da nas je od sudbonosnoga i nemilosrdnoga 1956. do kraja devedesetih ljet razdvojio željezni zastor. Čim već se je ov počeo hrdjaviti tim jače je narasla želja za ponovnom, užom suradnjom s našimi na drugoj strani granice. A uz druge je u prvom redu tih ki su to željili pak i ostvarili na madjarskoj strani stao Feri Pajrić.

Bilo to školska suradnja s tadašnjom Dvojezičnom glavnom školom Veliki Borištof i uspješnom školskom razmjenom, bilo to s Hrvatskim gradišćanskim kulturnim društvom u Beču čiji člani su u sve većem broju organizirano počeli dohadjati na hrvatske bale u Šopronu, bilo to s Hrvatskim štamparskim društvom a posebno i HRVATSKIMI NOVINAMI ke su se opet počele pojačano širiti i čitati na madjarskoj strani, bilo to sve intenzivnijia suradnja pak i konkretna školska razmjenja s ≫Osnovnom školom Vukovina≪ u Hrvatskoj –  u svemu tomu je „gospodin učitelj“ Feri odn. Franjo Pajrić stao na kormilu i gledao i se brigao da čim već ljudi bude imalo mjesta na toj (gradišćansko) hrvatskoj splavi suradnje, na koj smo pluli od jedne strani na drugu, poštivajući državne granice ali ne mareći se za ideloške ni sistemske razlike. Feri Pajrić je znao tada i zna danas da slišimo skupa ,da svi pripadamo jednoj tr istoj grani roda i da se ne kanimo niti ne smimo dati razdvojiti, da opet moramo skupa zrasti i da pri tom Hrvatska, pred svim ali odredjene (i školske) institucije i ustanove u tom imaju svoju obavezu i dužnost.

Da je jubilar Feri Pajrić bio ne samo visoko cijenjen školnik nego i široko i daleko prik domaćih seoskih, „vármegyijskih“ i zemaljskih granic poštivan društven človik, ki zna cijeniti i uživati u drugi ali pred svim i svojem črljenom vinu, ga i privatno odlikuje. A ne na zadnje je i njegova zasluga da je ime Pajrić i u sljedeći generacija na glasu!

Kategorije