Papa Franjo u četvrtak 21. februara otvorio je četve­rodnevni summit u Vatikanu. Jur dugo je najavljivao ov dogadjaj posvećen svećeničkomu, duhovničkomu se­ksualnomu zlo­st­a­v­ljanju dice (Kindesmißbrauch) prvim gla­vam sto­tin biškupskih konferencijov iz cijeloga svita, a pa­pa Fra­njo je dao signal da je oz­biljno shvatio najnovije slu­čaje seksualnoga zlostavlja­nja med kimi su slučaji iz A­merike i Čilea najpoznatiji. Skupine žrtav zlostavljanja su zahtijevale da se na sku­pu do­govori konkretan akcijski plan za borbu protiv pedofilije.

Jur duga ljeta se posebno kritički gleda na instituciju Crikvu, a ovde pred svim na Katoličansku crikvu, jer se od nje — s pravom ili ne — očekuje najviši i stepen moralne institucije i ljudskoga integriteta, to je: poštenja i česti­tosti. Koliko je to opravdano glede na to, da su zastupniki Crikve isti „samo“ ljudi, da su izašli iz naroda i da su sini (znatno manjim dijelom kće­re), rodjeni u dotičnom na­rodu. A toga ča se sada tako jasno i glasno predbaciva „sla­bim“ zastupnikom Crikve, toga ima, nažalost, i u drugi institucija. Gdo se ne bi spomenuo zastrašujućih otkrivanj u dičji domi Grada Beča, da velimo samo jedan primjer.

Summit je doista povijesni dogadjaj jer Vatikan već nije mogao zatvarati oči nad sve glasnijimi žrtvami ke su poslidnjih ljet počele javno govoriti još i u Austriji i u Hrvatskoj u ki Crikva i crikveni velikodostojniki imaju doista nedodirljiv status.

Žrtve su vrlo konkretne — tražu da se u kanonskom zakonu utvrdi nulta tolerancija prema svećenikom zlostavlja­čem i biškupom ki ih branu. Ali to se pravoda nije dogodilo prošli tajedan tijekom summita. I sām papa Franjo rekao je da je summit imao svrhu obrazovanja i kako bi mogli „projti kroz obraćenje duha o ozbiljnosti krize“.

No, jasno je, da je ovo lju­d­ski problem — a ne crikveni. Nije Crikva kriva da ima zlo­stavljačev, samo je vjerojatno tako, da seksualno nezadovoljeni ljudi, dijelom i deformirani karakteri unutar „cri­k­venih zidin“ imaju laglje da iživljavaju svoju potisnutu se­ksualnu pohotu (bilo homo­filnu, bilo heterofilnu) — ka pravoda ništa drugo nije ne­go životinjski, a tim po se­bi razumljivi i ljudski nagon. Ovi su se jur tako narodili, ovo nisu dostali stoprv u instituciji Crikvi. Ovo je ljudski, a ako se iživljava nad onimi, ki to ne želju, to postaje problem i u krajnom zločin. To­ga je nažalost bilo svenek, i toga ima nažalost i da­nas. A to triba prepričiti i u Crikvi.

Papa Franjo i po brojni op­tužba čileanskih žrtav, kao i odvjetnika iz Pennsylvanije ki je objavio izvješće u kom je optužio papu za prikriva­nje zločina, morao je nešto učiniti. Prvi korak bio je da su raspopili do nedavno moćnoga biškupa Theodorea McCarricka, a slijedit ćedu dru­gi. Ni Crikva već ne more mučati!