Ne prosi svaki človik rado. Prošnju bi drugi mogao odbiti. Zato mnogokrat prošnju ne formuliramo optimalno, ar unajper očekujemo negativan odgovor: „Vjerojatno n­i­maš vrimena, ali…“ „Vjerojat­no potribujem preveć, ali...“. Tim relativiramo šansu na pozitivan odgovor. Bolje je da prošnju formuliramo neutralno, tako da človik, od ko­ga si kanimo isprositi po­moć, ima slobodu reći da ili ne. Kadakoč drugi prošnju igno­rira, kad ne zna, kako važno je prositelju, da mu ispuni pr­ošnju.

Svaka kriza donese sa sobom i čudnovata prorokovanja. Da je 21. augusta 1915. lje­ta bilo puno zamračenje Sun­ca se je moglo tumačiti samo kao čemerni predznak za bu­dućnost. Boj je stoprv zapo­čeo! Svi su bili obisnoga osvidočenja, da će čisto kratko durati i Srbiju po paroli: Serbien muß sterbien! i Je­der Schuß ein Russ!, obvladati. Proroki su bili osvido­čeni o Danijelovom proro­čanstvu u 4. poglavlju, da se je završila jedna historična epoha i slijedi nova. Iz isku­stva znamo danas, da je zaistinu završilo dugo 19. stolje­će i počela kriza s dvimi st­ra­šnimi boji. Pozivali su se i na evangelistu Luku 21,24 i na knjigu »Otajstva« od Iv­a­na. A kad su NAŠE NOVINE u svojem 50. broju u 1917. donesle pod naslovom „200 letno prorokovanje“, dakle iz ljeta 1701. iz kneževine Mecklenburga, su naši ljudi bili izvan sebe. Tako su novine u slijedećem broju morale opovrgnuti svoj članak o prorokovanju.

Završila je najludja, najnorija dob ljeta — faši­njak, poklade ili mesopust, či­ji je naziv u hrvatski jezik do­šao od Karneval lat. caro: me­so + levare: dignuti; u značenju „zbogom mesu“.

Sezonu mesopusta su u Hrvatskom centru u Beču za­tvorili člani kluba seniorov, a glazbeno ga je popratio njev vjerni muzičar Štefan.