U naši hrvatski govori dob­ro čuvamo perfekt (prošlo vri­me) i pluskvamperfekt (pret­prošlo vrime), jer su nam potribni za našu komunikaciju o čemu, ča je jur pro­šlo: Kade si bila? (prošlost) „Prosio sam (prošlost) du­šu, ka mi je prstanj bila dala (pretprošlost) na spominak, neka mi oprosti.“ (Fridrik Bi­n­tinger).

U zadnjem tajednu smo se bavili izrazi za kakovu revoluciju, boj, borbu, bunu, ka­de je poznat točan početak i kraj pak utvrdili, da se piše prva rič velikom početnom slovom: Prvi svitski boj.

Ljetos se gustokrat posebnimi priredbami spominjamo strahotov Prvoga i Drugoga svitskoga boja. 2018. ljeta obilježavamo s jedne strani 100. (stovetu) obljetnicu prestanka Prvoga svitskoga boja a s druge strani se i spomi­njamo strahotov 1938. ljeta, ada „Anschlussa“ Austrije na Nimšku, i nacionalsocijalističke strahovladavine, ka je durala do 1945. ljeta.
Zato korististimo i u naši Mali jezični savjeti priliku, da si točnije pogledamo kako se pravilno moru pisati ti dva svitski boji (pak i neki drugi dogadjaji).

U hrvatskom jeziku imamo glagole, ki imaju sufikse -ova-, -eva- i –iva-, kako su to na primjer glagoli kupovati, stanovati, trgovati, kraljevati, posudjivati. Ovi glagoli činu i posebnu grupu kod tradici­onalnoga podiljenja glagolov u različne vrsti (to je šesta vrst, za sve, ke to zanima), jer im je skupno, da se u pre­zentu minja osnova (Wortwurzel, Wortstamm) i da se konjugiraju po je-konjugaciji. Zato nije pravilno „Stano­vam Beči.“ nego „Stanujem Beči.“ ili „To ti zabranjivam!“ nego „To ti zabranjujem!“

Od četirih vrsti konjugacijov su nam još ostale –je i –e kon­jugacija, ke ćemo si danas detaljnije pogledati.

U zadnjem broju smo si pogledali glagole na –ati i u­s­tanovili da se ne konjugiraju svi po a-konjugaciji. Danas ćemo se baviti i-konjugacijom i drugimi glagoli na –iti, ki nimaju i-konjugaciju. Pogledajmo si prvo i-konjugaciju na primjeru infinitiva „misliti“: misl-im, misl-iš, misl-i, misl-imo, misl-ite misl-u. Isto tako se konjugiraju i govoriti, moliti, posaditi,…: govorim, govoriš, govori, govorimo, govorite, govoru ili molim, moliš, moli, molimo, molite, molu. Pr­­­imjeri u rečenici: Oni molu svaki dan jutro i navečer. Re­k­la sam im, neka si posadu ovu lipu kiticu pred stan.

Prezent ili sadašnje vrime imaju svi glagoli. Ti obliki se u naši govori zapravo još jako dobro čuvaju, no ipak postoji većkrat i nesigurnost kod nekih iznimkov. Počnimo ali ovu tematiku najprvo općim pregledom glagolov u sadašnjosti. Za glagole pos­toju četire vrsti konjugacijov i to: a-konjugacija, i-konjuga­cija, e-konjugacija i je-konju­gacija.

Danas ćemo se baviti mno­žinom imenic ženskoga ro­da, ke završavaju na suglasnik ili konsonant. One pripadaju „vrsti i“ ter se dekliniraju po i-deklinaciji ili 3. deklinaciji.

Obično završavaju imenice ženskoga roda na -a (žena, ruka, sestra, torba itd.), no imamo i iznimke. Te iznimke su isto riči ženskoga ro­da, ke ali u N jd. ne završavaju na -a. Takove riči ima­ju svoju posebnu deklinaciju, ku nazivamo i-deklinacijom ili tretom deklinacijom.  

O ki riči je govora?

Danas ćemo umjesto naših Malih jezičnih savjetov predstaviti posebnu ponudu, ku preporučujemo svim, ki na­mjeravaju podučavati hrvat­ski u Gradišću ili Beču.
U naslovu spomenutu Ljetnu školu [Sommerhochschule] organiziraju Hrvatski stu­diji Sveučilišća u Zagrebu i Udruga Knezovi Krčki Fra­n­kopani. Peljačica ljetne ško­le je nam u Gradišću dobro poznata i cijenjena izv. sveuč. prof. dr. sc. Sanja Vulić s Hrvatskih studijev Sveučiliš­ća Zagreb, ka se jur oko trideset ljet znanstveno bavi Hrvaticami i Hrvati, ki/ke živu zvana Hrvatske.