Gradišćanski Hrvati od 1991. ljeta početo dilu svoju Kulturnu nagradu, a od 2008. ljeta se dodiljuje i kulturnu nagradu METRON. Bilo bi na vrimenu, da bi Gradišćanski Hrvati počeli proglašavati i Časne Gradišćanske Hrvate. Takovu titulu bi si bio još pred Drugim svitskim bojem bio zaslužio hrvatski pjesnik i enciklopedist Mate Ujević (1901.  - 1967.), ki je u Hrvatskoj ja­čao znanje o nami i pridonesao povezivanju iseljenoga na­roda s matičnim narodom. 

Povjesničar Mirko Valentić (rodjen 1932. ljeta), ki je sas­tavio veliku izložbu o Gradiš­ćanski Hrvati i bio duhovni otac mnogih akcijov i projektov početkom 1970-tih ljet —početo od knjig o Gradiš­ćan­ski Hrvati do Symposiona Cro­aticona — bi isto morao jur dugo biti Časni Gradišćanski Hrvat. Jur zdavno si je tu titu­lu zaslužio i hrvatski književnik, povjesničar, kritičar, parlamentarac i diplomat Djuro Vidmarović (* 1. 4. 1947.). Od sedamdes­etih ljet zadnjega sto­ljeća pr­o­u­čava Grad. Hrvate i širi znanje o nji. O Pastiri na ru­bu Panonije je publicirao 1976. ljeta u Kani, hrvatskom katoli­čanskom tajedniku prvi njegov članak o pohodu zadnjim Gradišćanskim Hrvatom na ru­bu Ugarske. Ondašnji sridnjo­školski profesor — on je pod­učavao 20 ljet dugo u Kninu, Varaždinu i Zagrebu — je ta članak potpisao pseudonimom I. M. U medjuvrimenu njegovo puno ime nosi neizbrojenih sto i sto studijov, člankov, kritikov, prikazov i knjig. 

Osvidočen je, da hrvatskomu narodu tribaju obadva plućna krila. Kot naša pluća postoju od dvih dijelov, tako je i hrvatsko narodno tijelo razdiljeno na dva krila. Na ono, ko živi u Hrvatskoj i na drugo, ko je rastrovašeno po cijelom svitu. Vidmarović pokušava p­ovezati, združiti ova dvoja kri­la, da bi hrvatski narod mogao odsapati, dihati i se razvijati svom moću. 

Čim je Hrvatska koncem osamdesetih ljeti krenula putem samostalnosti, se je u Moslavini rodjeni Vidmarović i na političkom planu počeo angažirati za hrvatske manjine. Bio je jedan od utemeljiteljev Hdz-a, Hrvatske demokratske zajednice Franje Tuđmana. Ljeta 1990. je odibran za na­rodnoga zastupnika u Sabor Republike Hrvatske (na dva mandate). Preuzeo je peljanje Pododbora za hrvatske narod­ne manjine u europski država. Jedna od idejov mu je bila, da se Čakavci na Istri počnu sis­tematski baviti s Čakavci u Austriji, Ugarskoj, Slovačkoj i Českoj. Stvorio je i preduvje­te za to. Ali u toj fazi je doživi i velika razočaranja od gradiš­ćanskohrvatske strani. Prem toga pelina, te gorčine, Hrvate u dijaspori nije zgubio iz vida, iako se je preselio u Ukrajinu, kade je kot veleposlanik u Kijevu (1994.-99.) zastupao hrvatske interese. Zapregao se je u kola i publicirao dvi knjige na Gradišćanskohrvatski teme. 

Po povratku iz diplomacije se je s 55 ljeti odlučio živiti kot književnik. Pokusio je upo­znati hrvatsku jav­nost s knji­ževnim stvara­njem hrvat­skih manjin. Piše, publicira i zna, ki konopac mora potegnuti, da ča pokrene. Kakovi bi bili Rovinjski susreti književnikov iz hrvatske dijaspore s književniki u domovini ili Koljnofski književni susreti (od 2009. ljeta) prez njega?! Društvo hrvatskih knji­­­­ževnikov, Hrvatsko kulturno vijeće, Hrvatski diplomatski klub ili Hmi znaju, ča imaju na njem kot pe­lja­ju­ćem kotrigu. Čim se lati posla, čim se zahusti, tim kani ta svoj po­sao i završiti. A to sistematski, temeljito i tako dugo, dokle tijelo more slijediti duhovnoj i duševnoj brzini. 

U svojem tobolcu čuva još mnoge projekte, ke bi ra­do ostvario. Med njimi i neke gr­a­dišćanskohrvatske. Do sada je izdao knjigu s pjesmami Mate Meršića Miloradića, sastavio četire dvojezične, hrvat­sko-es­perantske zbirke o pjesničtvu gradišćanskih, molisan­skih, u­garskih i rumunjskih Hrvatov, zbirku pjesam Židanca Ivana Horvata, publicirao knjige o na sve strani rastrovašeni Hrvati i knjigu o Jurici Čenaru. 

Svaka, od Hrvatov u dijaspo­ri napisana rič od Boke Ko­torske prik Budimpešte, Bratislave do Beča, ga zanima. Pro­sviti ju svehrvatskim okom, vridnuje, pretrese ju i ako u njoj vidi vridan dio hrvatskoga stvaralačtva, informira o tom hrvatsku javnost.

Da je Djuro Vidmarović uz sve to još duhovit i zvanaredan prozaist i pjesnik s cijelom poredicom knjig, kolekcionar umjetnosti, likovni kritičar, prevoditelj i velik duh, bi istotako morali spomenuti kot činjenicu, da si je stekao tolike zasluge za Gradišćan­ske Hrvate, da bi ga prilikom njegovoga 70. rodjendana mo­rali častiti titulom Časnoga Gradišćanskoga Hrvata.

(jč)


djurovanje*

djurica**
djuri
hvalu daje
za sve
sjaje
uzdrmaje
uzvišaje
slasne gutljaje

djurica
djuri
hvalu daje
za
tanače
korbače
salaše
rovaše
i očenaše

za
bodrenje
strpljenje
umriženje
približenje
i usidrenje

djurica
djuri
hvalu daje
ča
se haje
ne laje
kaje
samo
daje
daje
i dalje daje
za hrvatske gaje

djurica
djuri
hvalu daje
i
za sve
bratske
zagrljaje

jurica čenar
24./28. 3. 2017.

* Djuri Vidmaroviću     
prilikom 70. rodjendana

** Dolnjopuljanci početno „j“ sprogovaraju kot „dj“,
a „svako lj“ kot „j“

Kategorije