Gradišćanski Hrvati od 1991. ljeta početo dilu svoju Kulturnu nagradu, a od 2008. ljeta se dodiljuje i kulturnu nagradu METRON. Bilo bi na vrimenu, da bi Gradišćanski Hrvati počeli proglašavati i Časne Gradišćanske Hrvate. Takovu titulu bi si bio još pred Drugim svitskim bojem bio zaslužio hrvatski pjesnik i enciklopedist Mate Ujević (1901. - 1967.), ki je u Hrvatskoj jačao znanje o nami i pridonesao povezivanju iseljenoga naroda s matičnim narodom.
Povjesničar Mirko Valentić (rodjen 1932. ljeta), ki je sastavio veliku izložbu o Gradišćanski Hrvati i bio duhovni otac mnogih akcijov i projektov početkom 1970-tih ljet —početo od knjig o Gradišćanski Hrvati do Symposiona Croaticona — bi isto morao jur dugo biti Časni Gradišćanski Hrvat. Jur zdavno si je tu titulu zaslužio i hrvatski književnik, povjesničar, kritičar, parlamentarac i diplomat Djuro Vidmarović (* 1. 4. 1947.). Od sedamdesetih ljet zadnjega stoljeća proučava Grad. Hrvate i širi znanje o nji. O Pastiri na rubu Panonije je publicirao 1976. ljeta u Kani, hrvatskom katoličanskom tajedniku prvi njegov članak o pohodu zadnjim Gradišćanskim Hrvatom na rubu Ugarske. Ondašnji sridnjoškolski profesor — on je podučavao 20 ljet dugo u Kninu, Varaždinu i Zagrebu — je ta članak potpisao pseudonimom I. M. U medjuvrimenu njegovo puno ime nosi neizbrojenih sto i sto studijov, člankov, kritikov, prikazov i knjig.
Osvidočen je, da hrvatskomu narodu tribaju obadva plućna krila. Kot naša pluća postoju od dvih dijelov, tako je i hrvatsko narodno tijelo razdiljeno na dva krila. Na ono, ko živi u Hrvatskoj i na drugo, ko je rastrovašeno po cijelom svitu. Vidmarović pokušava povezati, združiti ova dvoja krila, da bi hrvatski narod mogao odsapati, dihati i se razvijati svom moću.
Čim je Hrvatska koncem osamdesetih ljeti krenula putem samostalnosti, se je u Moslavini rodjeni Vidmarović i na političkom planu počeo angažirati za hrvatske manjine. Bio je jedan od utemeljiteljev Hdz-a, Hrvatske demokratske zajednice Franje Tuđmana. Ljeta 1990. je odibran za narodnoga zastupnika u Sabor Republike Hrvatske (na dva mandate). Preuzeo je peljanje Pododbora za hrvatske narodne manjine u europski država. Jedna od idejov mu je bila, da se Čakavci na Istri počnu sistematski baviti s Čakavci u Austriji, Ugarskoj, Slovačkoj i Českoj. Stvorio je i preduvjete za to. Ali u toj fazi je doživi i velika razočaranja od gradišćanskohrvatske strani. Prem toga pelina, te gorčine, Hrvate u dijaspori nije zgubio iz vida, iako se je preselio u Ukrajinu, kade je kot veleposlanik u Kijevu (1994.-99.) zastupao hrvatske interese. Zapregao se je u kola i publicirao dvi knjige na Gradišćanskohrvatski teme.
Po povratku iz diplomacije se je s 55 ljeti odlučio živiti kot književnik. Pokusio je upoznati hrvatsku javnost s književnim stvaranjem hrvatskih manjin. Piše, publicira i zna, ki konopac mora potegnuti, da ča pokrene. Kakovi bi bili Rovinjski susreti književnikov iz hrvatske dijaspore s književniki u domovini ili Koljnofski književni susreti (od 2009. ljeta) prez njega?! Društvo hrvatskih književnikov, Hrvatsko kulturno vijeće, Hrvatski diplomatski klub ili Hmi znaju, ča imaju na njem kot peljajućem kotrigu. Čim se lati posla, čim se zahusti, tim kani ta svoj posao i završiti. A to sistematski, temeljito i tako dugo, dokle tijelo more slijediti duhovnoj i duševnoj brzini.
U svojem tobolcu čuva još mnoge projekte, ke bi rado ostvario. Med njimi i neke gradišćanskohrvatske. Do sada je izdao knjigu s pjesmami Mate Meršića Miloradića, sastavio četire dvojezične, hrvatsko-esperantske zbirke o pjesničtvu gradišćanskih, molisanskih, ugarskih i rumunjskih Hrvatov, zbirku pjesam Židanca Ivana Horvata, publicirao knjige o na sve strani rastrovašeni Hrvati i knjigu o Jurici Čenaru.
Svaka, od Hrvatov u dijaspori napisana rič od Boke Kotorske prik Budimpešte, Bratislave do Beča, ga zanima. Prosviti ju svehrvatskim okom, vridnuje, pretrese ju i ako u njoj vidi vridan dio hrvatskoga stvaralačtva, informira o tom hrvatsku javnost.
Da je Djuro Vidmarović uz sve to još duhovit i zvanaredan prozaist i pjesnik s cijelom poredicom knjig, kolekcionar umjetnosti, likovni kritičar, prevoditelj i velik duh, bi istotako morali spomenuti kot činjenicu, da si je stekao tolike zasluge za Gradišćanske Hrvate, da bi ga prilikom njegovoga 70. rodjendana morali častiti titulom Časnoga Gradišćanskoga Hrvata.
(jč)
djurovanje*
djurica**
djuri
hvalu daje
za sve
sjaje
uzdrmaje
uzvišaje
slasne gutljaje
djurica
djuri
hvalu daje
za
tanače
korbače
salaše
rovaše
i očenaše
za
bodrenje
strpljenje
umriženje
približenje
i usidrenje
djurica
djuri
hvalu daje
ča
se haje
ne laje
kaje
samo
daje
daje
i dalje daje
za hrvatske gaje
djurica
djuri
hvalu daje
i
za sve
bratske
zagrljaje
jurica čenar
24./28. 3. 2017.
* Djuri Vidmaroviću
prilikom 70. rodjendana
** Dolnjopuljanci početno „j“ sprogovaraju kot „dj“,
a „svako lj“ kot „j“