Ovput nastavljamo s našimi napomenami u vezi s instrumentalom muškoga roda, o čemu smo u zadnem broju počeli pisati.
Kod minjanja nastavka –om u –em imamo i odstupanja:
1) Razlog tomu odstupanju more biti laglji izgovor riči. Tako je normirano na primjer zecom, Bečom, misecom, keljom, hmeljom… jer je „zecem, Bečem, misecem, keljem, hmeljem…“ teško za izgovoriti. Ovde se zbog disimilacije ne minja o u e, iako osnova riči završava na meki suglasnik (palatal).
Pazimo! Ako ima rič već od trih slogov, onda nije disimilacije. Znači, premda rič pred palatalom završava na e, ipak slijedi nastavak –em: Zbog toga glasi normirani oblik prijateljem, neprijateljem a nikako prijateljom, neprijateljom..
2) Za suglasnikom r se kod muških zvanj moru realizirati obadva nastavki. Imenice, ke zavržavaju na –ar, moru imati ada nastavak –om (kao da završavaju na tvrdi suglasnik) i nastavak –em (kao da završavaju na meki suglasnik). Pravilno je ada i jedno i drugo: Na piru nisu bili zadovoljni s konobarom/ s konobarem. Isto tako: pekarom/pekarem, mornarom/mornarem, cesarom/ cesarem.
Pazimo! Imenice gospodar i zvonar nimaju dubletov nego svenek nastavak –om: gospodarom, zvonarom.
Na kraju ne smimo zabiti, da ovo pravilo (minjanje o u e za palatali) valja samo za muški rod. Zbog toga bi bilo krivo napisati:
„Nisu zadovoljni s tvornicem“. Imenica tvornica je ženskoga roda, a kod ženskoga roda slijedi u instrumentalu jednine svenek nastavak -om: tvornicom, hruškom, materom, zemljom, višnjom, prošnjom, gimnazijom …
(Zorka Kinda Berlaković; 71.)